Miloje Popović „Đak“ (17??-1825), vođa tzv. Đakove bune.

Rođen je u Kusatku, u Jasenici (Smederevska Palanka), i nosio prezime Popović. Poreklom sa Kosova. Učio je školu i tako dobio nadimak noji mu je zamenio prezime. Kratko vreme bio je pop, a zatim trgovac stokom. Tokom Prvog srpskog ustanka bio je pisar vojvode Vujice Vulićevića, a po propasti ustanka 1813. prebegao je u Nemačku. Posle 1815. vratio se trgovini.

Krajem januara 1825. izbila je buna u Azanji[1], u smederevskoj nahiji, kasnije nazvana Đakova buna. Uzrok nezadovoljstva bili su zulumi lokalnih vlasti i preterani i nepravični porezi. Zahtevi, formulisani u tom smislu, usvojeni su na skupu u Topoli 3. februara i poslani knezu Milošu, uz pozdrave. Oko Đaka se okupila gomila koja je više galamila, nego što je bila spremna da se bori. Već 5. februara Miloševa vojska, predvođena Tomom Vučićem Perišićem, presretne pobunjenike u blizini Topole i lako ih razbije. Đak je ranjen, ali je uspeo da pobegne. Istovremeno je buna počela da se širi i na neke druge nahije, što je i bio uzrok snažne Miloševe reakcije. Đak je uhvaćen u Malom Mokrom Lugu i pogubljen 9. februara, a buna je sledećih dana prestala.

Sahranjen je u manastiru Pinosava, Kusadak, u blizini groba Vujice Vilićevića.[2]

Reference uredi

  1. Milan St. Protić. Azbučnik srpske istorije. NIN 2557, 30. decembar 1999.
  2. Karađorđev ubica počiva u oltaru („Večernje novosti“, 22. decembar 2012), Pristupljeno 13. 4. 2013.