Milka Ivić

lingvist

Milka Ivić (djevojačko prezime Jovanović; Beograd, 11. XII. 1923. – Beograd, 7. III. 2011.), jugoslavenska lingvistkinja. Kao sintaktičarka serbokroatistkinja, opća lingvistkinja, jedna je od najistaknutijih figura u svijetu poznate i cijenjene novosadske lingvističke škole.

Milka Ivić

Rođenje (1923-12-11)11. 12. 1923.
Beograd
Smrt 7. 3. 2011. (dob: 87)
Beograd
Polje Lingvistika
Institucija Univerzitet u Novom Sadu
Alma mater Univerzitet u Beogradu
Poznat po knjizi Pravci u lingvistici (10. izdanja na srpskohrvatskom i prevedeno na 11 jezika)
Rođaci: lingvist Pavle Ivić, suprug ; matematičar Aleksandar Ivić, sin; pjesnik Vojislav Ilić, djed ; pjesnik Jovan Ilić, pradjed

Biografija uredi

Diplomirala je 1949. i doktorirala 1953. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu kod Aleksandra Belića.[1] Od 1954. bila je naučni suradnik u Instututu za srpskohrvatski jezik SANU, od 1955. docent1959. izvanredni profesor, a od 196484. redovni profesor suvremenog srpskohrvatskog jezika i opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Bila je i gostujući profesor nekoliko različitih univerzitetaSAD-u i u Japanu.[1] Bila je član: Norveške akademije nauka, Saksonske akademije nauka u Lajpcigu,[2] Slovenske akademije znanosti i umjetnosti i SANU.[3] Uređivala je desetljećima časopis Južnoslovenski filolog, a bila je i član redakcija niza drugih uglednih lingvističkih časopisa u svijetu. Više od dva desetljeća bila je član Međunarodne komisije za proučavanje gramatičke strukture slavenskih jezika.[4] Bila je recenzent i predsjednik[4] Uređivačkog odbora za Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika i recenzent tomu Rečniku od XI knjige.

Doprinos Milke Ivić lingvistici opisuje hrvatska sintaktičarka Snježana Kordić sljedećim riječima:

Milka Ivić je objavila više knjiga i mnoštvo članaka, kojima je svima zajednička crta da se odlikuju izuzetno visokom znanstvenom razinom i da korespondiraju s najnovijim istraživanjima u svjetskoj lingvistici. Zbog toga se za autoricu može reći da već desetljećima kontinuirano zauzima mjesto vodećeg sintaktičara u serbokroatistici.[5]

– Studia Slavica Savariensia 1-2 (1996), str. 211

Djela (izbor) uredi

Literatura uredi

  • Bibliografija radova akademika Milke Ivić : u čast osamdeset godina života, SANU, 2005. (COBISS-Sr).

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 Rajković, Milosav (2008). „Nauka kao život”. Planeta (Beograd) 5 (28). ISSN 1451-4990. Pristupljeno 9.4.2016. 
  2. „Milka Ivić Prof. Dr. Phil.” (njemački). Lajpcig: Sächsische Akademie der Wissenschaften zu Leipzig. Pristupljeno 2.3.2013. 
  3. „Milka Ivić”. Beograd: SANU. Arhivirano iz originala na datum 2014-10-29. Pristupljeno 8.5.2014. 
  4. 4,0 4,1 „Preminula lingvista, filolog i akademik Milka Ivić”. Beograd: Glas javnosti. 7.3.2011. Pristupljeno 6.9.2013. 
  5. 5,0 5,1 Kordić, Snježana (1996). „Recenzija knjige Milke Ivić O zelenom konju: novi lingvistički ogledi. Studia Slavica Savariensia (Szombathely) (1-2): 211–213. ISSN 1216-0016. CROSBI 446866. Pristupljeno 1.8.2015. 

Vanjske veze uredi