Mihailo Honijat

Mihailo Honijat (grč. Μιχαὴλ ὁ Χωνιάτης, oko 1140–oko 1220) bio je vizantijski pisac, brat poznatog istoriografa Nikite Honijata i arhiepiskop atinski. Nakon mladalačkih studija u Carigradu, bio je 1175. godine postavljen za atinskog arhiepiskopa. Nakon pada Carigrada 1204. godine i osnivanja Latinskog carstva, povukao se na ostrvo Keos, gde je i umro.

Honijat je bio retor i pesnik, sastavljao je katihetske homilije, panegirike, posmrtne govore u slavu svog učitelja Evstatija i svog brata Nikite, pisma i neke pesme. Njegovo obimno klasično obrazovanje ipak mu nije smetalo da se u potpunosti preda ugledanju na velike crkvene oce i njihove spise pre nego na jednog Demostena ili Pindara. Ipak, kao poznavaoca klasične starine provincijalna i zapuštena Atina ga je razočarala: to zanimljiviji su nam podaci koje daje o njoj. Honijatov inauguralni govor, održan na Akropolju, pokazuje njegovo duboko klasično obrazovanje, poznavanje grčke književnosti i veliki entuzijazam, koji je, međutim, bio u nesrazmeri sa materijalnom i duhovnom bedom njegovog doba. Ovi jadni uslovi su i podstakli Honijata da u heksametru sastavi Elegiju o Atini – poznatu i zato što je jedinstvena – o dekadenciji Atine, neku vrstu poetskog i antikvarskog epitafa prošloj veličini.