Mihailo Burces (grčki: Μιχαήλ Βούρτζης, cca. 930/935 – iza 996)[1] bio je jedan od vodećih bizantskih vojskovođa u drugoj polovici 10. vijeka. Slavu je stekao u bizantsko-arapskim ratovima, istakavši se uspješnim zauzimanjem Antiohije 969, ali je ubrzo nakon toga pao u nemilost cara Nikifora II Foke. Zbog toga se priključio zavjerenicima koji su nekoliko mjeseci kasnije ubili Foku. Burces je nakon toga igrao važnu ulogu u građanskom ratu između cara Vasilija II i pobunjenika na čelu Bardasom Sklerosom, prelazeći s careve strane na pobunjeničku i natrag. Usprkos toga ga je Vasilije imenovao za douxa Antiohije, na kom mjestu je ostao do 995. kada je smijenjen zbog neuspjeha u borbi protiv Fatimida.

Mihailo Burces
Mihailo se penje na zidine Antiohije, ilustracija u Madridskom Skilici
Rođen/acca. 930/935
Umro/laiza 996
VjernostBizantsko Carstvo
Činstrategos, doux Antiohije
Bitke/ratoviOpsada Antiohije (968–969), ustanak Bardasa Sklerosa, bitka na Orontu

Literatura uredi

Izvori uredi