Michel Tremblay

Michel Tremblay, CQ (Mišel Tramble - rođen u Montrealu, Quebec 25. juna, 1942.) je kanadski pisac romana i pozorišnih komada.

Tremblay je odrastao na Plateau Mont-Royal, u frankofonom delu Montreala, u kome je živela radnička klasa, koja je govorila dijalektom joual, što će imati jak uticaj na njegov rad. Njegova prva predstava, Les Belles-Sœurs je napisana 1965. godine i imala je premijeru u Théâtre du Rideau Vert, avgusta, 1968. Njen uticaj je bio ogroman, rušeći stare nazore kanadskog teatra i uvodeći joual u glavne tokove. Predstava je izazvala kontroverze zbog opisa života žena srednje klase i napada na konzervativno, duboko religiozno društvo Quebeca sredine 20. veka.

Rad i uticaj uredi

Najveći uticaj njegovih predstava, uključujući Hosanna i La Duchesse de Langeais bilo je pomeranje granica u društvu Quebeca. Do Tihe revolucije početkom 1960-ih, Tremblay je video Quebec kao siromašnu provinciju srednje radničke klase, kojom dominiraju anglofona elita i Rimokatolička crkva. Njegov rad je bio deo napredne, liberalne i nacionalističke misli koja je kreirala osnove modernog društva.

Njegove najpoznatije predstave se obično koncentrišu na homoseksualne karaktere. Žene su obično jake, ali opsednute demonima koji se moraju oterati. Kaže se da on posmatra Quebec kao matrijarhat. Smatra se jednim od najboljih dramskih pisaca za žene.

On je otvoreno gej tokom svoje karijere i napisao je mnogo romana (The Duchess and the Commoner, La nuit des princes charmants, Le Coeur découvert, Le Coeur éclaté) i predstava (Hosanna, La duchesse de Langeais, Fragments de mensonges inutiles) koje govore prate gej likove.[1] U Intervjuu koji je 1987. godine dao Shelaghi Rogers za CBC Radio u emisiji The Arts Tonight, rekao je da je uvek izbegavao ponašanje koje je smatrao muževnim; na primer, ne puši i, premda ima 45 godina, ne ume da vozi. "Mislim da sam retka vrsta", rekao je, "Homoseksualac koji ne voli muškarce." Izjavio je da najviše žali zbog toga što nije rekao majci da je gej pre nego što je umrla.

Politički stavovi uredi

Dugo godina Tremblay je smatrao da je jedino rešenje za Quebec da se odvoji od Kanade. Kada je Parti Québécois pobedila u Quebecu, ublažio je svoje stavove i dozvolio je da se njegove predstave izvode i na engleskom jeziku. Naglasio je, međutim, da smatra da je bilingvalnost u Kanadi "glupost" i da je smešno očekivati od domaćice u Vankuveru da tečno govori i francuski i engleski.[2]

Uprkos oštrini u javnom nastupu, političke teme u njegovim delima su blage. Godine 1978. je izjavio:

"Znam šta želim u pozorištu. Želim pravi politički teatar, ali znam da je politički teatar dosadan. Ja pišem bajke."[2]

Aprila 2006. je izjavio da ne podržava argumente za odvajanje Quebeca. Kasnije je objasnio da i dalje podržava suverenost Quebeca, ali da nije zadovoljan stanjem u kome se nalazi debata, jer se koncentriše previše na ekonomska pitanja.

Nagrade i priznanja uredi

Tremblay je dobio brojne nagrade za svoj rad, uključujući Prix Victor-Morin (1974), Prix France-Québec (1984), Chalmers Award (1986) i Molson Prize (1994).

Godine 1991. postao je Officier de l'Ordre de France i iste godine Chevalier de l'Ordre National du Québec. Postao je i Chevalier de l'Ordre des Arts et des Lettres de France (1994).

Rad uredi

Romani i zbirke pripovetki uredi

La grosse femme d'à côté est enceinte (1978)
Thérèse et Pierrette à l'école des Saints-Anges (1980)
La Duchesse et le roturier (1982)
Des nouvelles d'Édouard (1984)
Le Premier Quartier de la lune (1989)
Un objet de beauté (1997)

Pozorište uredi

  • Le Train, 1964.
  • En pièces détachées, 1970.
  • Trois petits tourts, 1971.
  • À toi, pour toujours, ta Marie-Lou (1970)
  • Les Belles-Sœurs, 1968.
  • Demain matin, Montréal m'attend, 1972.
  • Hosanna et La Duchesse de Langeais, 1973.
  • Bonjour, là, bonjour, 1974.
  • Les Héros de mon enfance, 1976.
  • Sainte Carmen de la Main et Surprise ! Surprise !, 1976
  • Damnée Manon, sacrée Sandra, 1977.
  • L'Impromptu d'Outremont, 1980.
  • Les Anciennes Odeurs, 1981.
  • Albertine en cinq temps, 1984
  • Le Gars de Québec: d'après le Revizor de Gogol, 1985.
  • Le Vrai monde ?, 1987.
  • Nelligan, 1990.
  • La Maison suspendue, 1990.
  • Marcel poursuivi par les chiens, 1992.
  • En circuit fermé, 1994.
  • Messe solennelle pour une pleine lune d'été, 1996.
  • Encore une fois si vous permettez, 1998
  • L'État des lieux, 2002.
  • Impératif présent, 2003.
  • Bonbons assortis au théâtre, 2006
  • Le Paradis à la fin de vos jours, 2008
  • Fragments de mensonges inutiles, 2009

Scenarija za filmove uredi

Izvori uredi

  1. Lachance, François (2002), „Tremblay, Michel”, glbtq.com, arhivirano iz originala na datum 2007-08-14, pristupljeno 25.6.2010 
  2. 2,0 2,1 „L'enfant terrible no more”. CBC. 28. mart, 1978. Pristupljeno 25.6.2010. 

Vanjske veze uredi