Miloje Orlović

(Preusmjereno sa stranice Mića Orlović)

Miloje - Mića Orlović (Valjevo, 28. V. 1934. — Beograd, 13. II. 2013) srpski je televizijski voditelj, novinar i urednik[1]. Karijeru je započeo kao student u radiju Studentski grad, nastavivši je u Televiziji Beograd, gde je postao jedan od najpoznatijih voditelja. U istoriji srpske i jugoslovenske televizije ostaće upamćen kao prvi voditelj TV Dnevnika[2].

Mića Orlović
RođenjeMiloje Orlović
28. maj 1934.
Valjevo, Kraljevina Jugoslavija
Smrt13. 2. 2013. (dob: 78)
Beograd, Srbija
Alma materFilološki fakultet u Beogradu
Zanimanjetelevizijski voditelj, novinar i urednik
PoslodavacRadiotelevizija Beograd
Poznat/a povođenju prvog TV dnevnika Radiotelevizije Beograd

Biografija uredi

Mića Orlović je rođen 28. maja 1934. godine u Valjevu, u porodici Sekule i Stane Orlović[3]. Odrastao je u Prištini[3] i Valjevu zajedno s mlađim bratom Draganom, koji se kasnije takođe bavio novinarstvom i jedno vreme bio urednik[4] dnevnog lista „Politika Ekspres“. Mića je završio Valjevsku gimnaziju[3]. Dva puta se ženio, a iz prvog braka ima jednu kćerku[3].

Studije uredi

Završio je Filološki fakultet u Beogradu.[5] Tokom studija je radio kao sportski novinar[3]. Bio je standardni reprezentativac studentske košarkaške reprezentacije Jugoslavije, koju je tih godina oformio i s uspehom vodio Ranko Žeravica[3].

Novinarska karijera uredi

Na programu Radio Beograda prvi put se oglasio 15. oktobra 1957. godine kao reporter s fudbalske utakmice OFK BeogradNapredak Kruševac.

Početkom maja 1958. godine, Mića Orlović je, u toku gostovanja velikana pozorišne scene iz Beograda Marije Crnobori i Ljubiše Jovanovića u Zagrebu, učestvovao u realizaciji prvog televizijskog prikaza u okviru razmene TV-novinara Beograda i Zagreba.

Televizija Beograd je 28. avgusta 1958. godine emitovala prvi TV Dnevnik, informativno-političkog programa čiji je voditelj bio Mića Orlović. O tom iskustvu je jednom prilikom izjavio[2]:

Bio sam klinac, ali klinac sa već bogatim radijskim iskustvom, pa nisam imao tremu. Sam sebi sam objasnio da je kamera stakleni prozor kroz koji ću da gledam, tražeći pogledom moje kamermane. Bio je to dobar potez, jer sam se tako opustio i imao utisak da se zaista obraćam svojim gledaocima. Prenos je završen bez ijedne greške.

Profesionalni novinar je bio od 1956. godine, a urednik od 1967. godine.

Orlović je ostvario više od 170 reportaža, kao i 300 intervjua, preko 200 TV-reportaža, 80 radio-emisija, 1300 TV-emisija.

Vodio je više TV-kvizova, a učestvovao u realizaciji dva kviza: „Ginis“ i „Istorija srpskog naroda“[3].

Filmska karijera uredi

Kršan i markantan, važio je za jugoslovenskog Džona Vejna[3]. Glumio je u 17 domaćih i stranih filmova[6].

Nagrade i priznanja uredi

Dobitnik je sledećih nagrada:

Dobitnik je Ordena rada sa zlatnim vencem.

U knjizi Istorija srpske kulture piše:

Nezaobilazan je, kao spiker i voditelj, Miloje Mića Orlović, s kojim su gledaoci poistovećivali našu televiziju.

Dobitnik je srpske nacionalne penzije od 2008. godine zbog vrhunskog doprinosa nacionalnoj kulturi[9].

Od 2010. godine Udruženje novinara Vojvodine dodeljuje novinarima, voditeljima ili spikerima nagradu „Press - vitez – Mića Orlović“. Ista nagrada koja se dodeljuje novinarkama, voditeljkama ili spikerkama nosi ime Dušanke Kalanj[10].

22. avgusta 2019. godine otkriven je spomenik Mići Orloviću ispred zgrade RTS u Takovskoj 10[11].

Videti još uredi

Literatura uredi

Izvori uredi

  1. Ko je ko u Srbiji, Bibliofon, Beograd, 1995.
  2. 2,0 2,1 Čudo zvano televizija, Večernje novosti od 4. februara 2011. godine, pristupljeno 28. aprila 2011.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 Junak prvog TV Dnevnika, Vesti od 19. decembra 2010. godine, pristupljeno 28. aprila 2011.
  4. Vesna Denčić: intervju – Dejan Pataković, ETNA – časopis za satiru, pristupljeno 28. aprila 2011.
  5. Ko je ko u Srbiji 1991, Beograd 1991. strana 335, tekst „Orlović S. Miloje“
  6. Miloje Orlović na sajtu IMDb
  7. Kad porastem biću Mića OOrlović, pristupljeno 28. aprila 2011.
  8. Mića Orlović: Deca su nam jezički sakata, Vesti od 16. oktobra 2010. godine, pristupljeno 28. aprila 2011.
  9. Mića Orlović dobija nacionalnu penziju[mrtav link], Alo od 30. avgusta 2008. godine, pristupljeno 28. aprila 2011.
  10. Nagrade Dušanka Kalanj i Mića Oorlović, pristupljeno 28. aprila 2011.
  11. https://www.danas.rs/kultura/spomenik-mici-orlovicu-ispred-zgrade-rts/

Spoljašnji izvori uredi