Mezezije
Mezezije (grčki: Μιζίζιος; latinski: Mezezius; 622 - 669) bio je bizantski vojskovođa armenskog porijekla, poznat po tome što je na Siciliji godine 668. podigao neuspjeli ustanak sa ciljem da se postane car.
Mezezije | |
---|---|
Uzurpator bizantske carske krune | |
![]() | |
Solid s likom Mezezija, iskovan u Sirakuzi. | |
Vladavina | 668–669 |
Rođen/a | 622 |
Umro/la | 669 |
Prethodnik | Konstans II |
Nasljednik | Konstantin IV |
Prema navodima pisma pape Grgura II bizantskom caru Lavu III, bio je plemić i služio kao grof (Opsikion), odnosno predstojnik carske pratnje (latinski: obsequium) Konstansa II; kasnije sirijske kronike ga opisuju kao patrikiosa. Nakon što je Konstans ubijen u kupalištu u Dafnama, tamošnja vojska ga je proglasila carem. Vladao je samo nekoliko mjeseci. Čim je vijest o smrti oca došla njegovom sinu Konstantinu IV u Konstantinopol, on je organizirao ekspediciju na Siciliju koja je porazila ustanike i pogubila Mezezija. Njegov dvor je doveden u Konstantinopol.[1]