Vjeran Miladinović (Zagreb, 14. 10. 1958[1][2]Krnjača, 22. 3. 2003), poznatija kao Merlinka, bila je prva javno deklarisana transrodna osoba[3] na prostorima bivše Jugoslavije, u Beogradu,[4][5] kao i zvezda filmova Želimira Žilnika.

Merlinka
RođenjeVjeran Miladinović
(1958-10-14)14. 10. 1958.
Črnomerec, Zagreb, NR Hrvatska, FNRJ
Smrt22. 3. 2003. (44 godina)
Krnjača, Beograd, Srbija, Srbija i Crna Gora
Uzrok smrtiUgušena
Zanimanje
  • Glumica
  • seksualni radnik

Biografija uredi

Rođena je 14. 10. 1958. godine u Zagrebu, u opštini Črnomerec, od majke Tereze Strmečki iz Zagorja i oca Miodraga iz Prokuplja, koji je u Zagrebu pohađao vojno-tehničku školu. U nedostatku osnovnih sredstva za život, pošto je zbog trudnoće izbačena iz škole, i jedno vreme živela u Maksimirskom parku, majka je smeštena u Dom „Vladimir Nazor“ za nezbrinutu decu i mlađe punoletne osobe, da bi šest meseci posle rođenja, Merlinka ostala da živi u domu, bez majke. Posle nešto više od tri godine, otac ju je odveo da živi kod babe Kadivke, njegove majke, u selo Bresničić, kod Prokuplja, da bi je pred polazak u školu 1965. godine preuzeo kod sebe u Prokuplje, gde je živeo sa maćehom i polubratom.[1]

Merlinka se posle završene srednje škole se preselila u Beograd, sa očevom porodicom, sa kojom nije bila u dobrim odnosima. U februaru 1978. godine izbacili su je iz kuće. Prelazak u Beograd, prema autografiji predstavljao je najveću prekretnicu u njenom životu. Vremenom je, družeći se sa istomišljenicima, prvo počela samo diskretno da se oblači u žensku odeću, šminka, oblači uske farmerice i da se bavi prostitucijom, da bi u 31. godini života, 1989. odlučila da potpuno prisvoji „Merlinku“.[1] Prostitucijom se bavila većinom u Ulici Gavrila Principa blizu pijace Zeleni venac. Postala je poznata po specifičnom stilu, kratkim i uskim suknjama, naglašenom nakitu i visokim potpeticama.

Reditelj Želimir Žilnik bio je očaran njenim talentom, te je Merlinka 1986. godine imala uloge u dva Žilnikova filma Beograde, dobro jutro i Lijepe žene prolaze kroz grad,[5] a 1995. godine dobila je glavnu ulogu u filmu Dupe od mramora (engl. Marble Ass).[5] Izdala je i autobiografski roman Terezin sin 2001. godine.[6] i dopunio 2002. godine.[7] Živela je na Kalemegdanu, u zgradi Narodne opservatorije, a potom Beogradskog planetarijuma i bila njihov nastojnik.[8] Prema rečima savremenika, bila je dobar čovek, ljudi u kraju su je simpatisali. Često su je viđali dok hrani pse lutalice na Kalemegdanu. O sebi je govorila kako u ženskom, tako i u muškom rodu.[9]

Smrt uredi

Ubijena je 22. 3. 2003. godine u ulici Grge Andrijanovića, kod Osnovne škole „Zaga Malivuk“ u Krnjači. Najpre je zadavljena, a zatim i zadobila snažne udarce zidarskim čekićem. Njeno telo je pronađeno mesec dana nakon smrti u poodmakloj fazi raspadanja.[10] Za ubistvo je bio optužen Faik Ramadani, dok je tada maloletni Bejtul Raćipi optužen da je pomagao Ramadaniju posle ubistva. Obojica su u 5. 2004. oslobođena optužbi usled nedostatka dokaza.[11] Za ubistvo do sada niko nije odgovarao. Neposredno pre ubistva Merlinka je izjavila da planira da se povuče iz prostitucije.[7][12]

Nasleđe uredi

Filmski festival koji od 2009. godine promoviše filmove o LGBT populaciji nosi ime po Merlinki.[9] Na desetogodišnjicu od ubistva, na uglu ulica Gavrila Principa i Zagrebačke postavljena je ploča sa nazivom „Ulica Merlinkina“.[13]

Dana 18. oktobra 2023, povodom dvadeset godina od Merlinkinog ubistva, u Beogradu je postavljena skulptura pod imenom Broj 43, koja predstavlja par roze štikli.[3] Spomenik je posle 3 dana uništen.[14]

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi