Mentol
Mentol je organsko jedinjenje koje se može napraviti sintetičkim putem[2], ili dobiti iz peperminta i drugih ulja nane. On je voskasta, kristalna supstanca, prozirna ili bele boje, koja je čvrsta na sobnoj temperaturi i otapa se na nešto vešoj. Glavni oblik mentola u prirodi je (−)-mentol, koji ima (1R,2S,5R) konfiguraciju. Mentol ima lokalna anestetička i kontrairitantska svojstva, i u širokoj je upotrebi za olakšavanje manjih iritacija grla. Mentol takođe deluje kao slab agonist kapa opioidnog receptora.
Mentol | |||
---|---|---|---|
IUPAC ime |
| ||
Drugi nazivi | 3-p-Mentanol, Heksahidrotimol, Mentomentol, pepermintni kamfor | ||
Identifikacija | |||
CAS registarski broj | 89-78-1 | ||
ChemSpider[1] | 15803 | ||
UNII | YS08XHA860 | ||
RTECS registarski broj toksičnosti | OT0350000, racemski | ||
Jmol-3D slike | Slika 1 Slika 2 | ||
| |||
| |||
Svojstva | |||
Molekulska formula | C10H20O | ||
Molarna masa | 156.27 g mol−1 | ||
Agregatno stanje | beli ili bezbojni kristali | ||
Gustina | 0.890 g·cm−3, čvrst (racemski ili (−)-izomer) | ||
Tačka topljenja |
36–38 °C (311 K), racemski | ||
Tačka ključanja |
212 °C (485 K) | ||
Rastvorljivost u vodi | malo rastvoran, (−)-izomer | ||
Opasnost | |||
Opasnost u toku rada | Iritant, zapaljiv | ||
R-oznake | R37/38, R41 | ||
S-oznake | S26, S36 | ||
Tačka paljenja | 93 °C | ||
Srodna jedinjenja | |||
Srodna alkoholi | Cikloheksanol, Pulegol, Dihidrokarveol, Piperitol | ||
Srodna jedinjenja | Menton, Menten, Timol, p-Cimen, Citronelal | ||
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala | |||
Infobox references |
Struktura
urediPrirodni mentol postoji kao jedan čist stereoizomer, skoro uvek (1R,2S,5R) form (donji levi ugao na dijagramu ispod). Osam mogućih stereoizomera su:
U prirodnom jedinjenju, izopropilna grupa je u trans orijentaciji sa metil i hidroksil grupom. To se može prikazati na sledeće načine:
Reference
uredi- ↑ Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.
- ↑ Clayden Jonathan, Nick Greeves, Stuart Warren, Peter Wothers (2001). Organic chemistry. Oxford, Oxfordshire: Oxford University Press. ISBN 0-19-850346-6.
Literatura
uredi- E. E. Turner, M. M. Harris, Organic Chemistry, Longmans, Green & Co., London, 1952.
- Handbook of Chemistry and Physics, 71st edition, CRC Press, Ann Arbor, Michigan, 1990.
- The Merck Index, 7th edition, Merck & Co, Rahway, New Jersey, USA, 1960.
- Perfumer & Flavorist, December, 2007, Vol. 32, No.12, Pages 38–47