Meni je dvadeset godina
Meni je dvadeset godina (rus. Мне два́дцать лет), također poznat i kao Zastava Iljiča (rus. Застава Ильича) je sovjetski crno-bijeli igrani film snimljen u režiji Marlena Hucijeva i premijerno prikazan početkom 1965. godine, poznat kao jedan od najistaknutijih, ali i posljednjih odraza tzv. Hruščovljevog otapanja u sovjetskoj kinematografiji.
| Заста́ва Ильича́ Мне два́дцать лет | |
|---|---|
 VHS-izdanje iz 1984. godine | |
| Režija | Marlen Hucijev |
| Producent | Viktor Frajlih |
| Scenario | Marlen Hucijev Genadij Špalikov |
| Uloge | Valentin Popov Nikolaj Gubenko Stanislav Ljubšin Marijana Vertinskaja |
| Muzika | Nikolaj Siedljnikov |
| Fotografija | Margarita Pilihina |
| Datum(i) premijere | 18. 1. 1965 (cenzuriana verzija)
29. 1. 1988 (originalna verzija)
|
| Trajanje | 160 min. (cenzurirana verzija) 189 min. (originalna verzija) |
| Zemlja |  Sovjetski Savez |
| Jezik | ruski |
Protagonist, koga tumači Valentin Popov je Sergej Žuravljov, mladić koji se nakon dvogodišnjeg služenja vojnog roka u Sovjetskoj armiji vraća u rodnu Moskvu te nastoji započeti samostalni civilni život. Radnja prati njegov odnos sa djevojkom (koju tumači Marijana Vertinskaja, i dvojicom najboljih prijatelja (koje tumače Nikolaj Gubenko i Stanislav Ljubšin), te kako nitko od njih ne može dostići ono što je Sergej zacrtao kao vlastite moralne standarde.
Meni je dvadeset godina se isticao stilom koji je bio prilično neuobičajen za tadašnju sovjetsku kinematografiju, i koji je u velikoj mjeri odavao uticaj francuskog Novog vala. Hucijev je tako u nizu scena koristio naturščike, odnosno stvarne događaje u koje je "utapao" glumce, a među kojima se ističu Prvomajska parada i večer poezije u kojoj sudjeluju slavna imena kao što su Jevgenij Jevtušenko i Bulat Okudžava. Sovjetskim vlastima je, međutim, daleko više u oči upao sadržaj koji je prikazivao bezbrižan hedonistički životni stil zlatne mladeži koja sluša "dekadentnu" zapadnu rock muziku. Iako je filmu prethodno svoj blagoslov dala partijska čelnica Jekaterina Furceva, dio njenih konzervativnih drugova se na "problematičan" sadržaj požalio Nikiti Hruščovu koji je nakon privatne projekcije u Kremlju 1963. godine bio razbješnjen završnom scenom sna u kojoj protagonist svog oca poginulog u ratu bezuspješno pita za savjet. Hucijevu je naloženo da "problematičan" materijal izbaci, odnosno dosnimi scene koje bi film učinile optimističnijim i bližim službenoj ideologiji.
U tako okljaštrenoj verziji Meni je dvadeset godina je imao premijeru početkom 1965. godine. U sovjetskim kino-dvoranama nije imao veliki uspjeh, ali je izazvao itekakvu pažnju u inozemstvu, posebno nakon što je na venecijanskoj Mostri osvojio Specijalnu nagradu žirija. U doba Glasnosti krajem 1980-ih su se, pak, stvorili uvjeti da se konačno prikaže originalna, odnosno necenzurirana verzija. Ona danas uživa veliku vrijednost među historičarima, s obzirom da pruža uvid u način života moskovske omladine početkom 1960-ih.
Vanjske veze uredi
- Meni je dvadeset godina na sajtu IMDb
- Meni je dvadeset godina na AllMovie-u (en)
- A critical essay on the film
- [2282 «Застава Ильича»] на сайте «Энциклопедия отечественного кино» (ru)
- «Застава Ильича» на сайте «История и экранная культура» Arhivirano 2008-10-20 na Wayback Machine-u
- Н. М. Зоркая. «„Застава Ильича“ Марлена Хуциева — ключевой фильм „шестидесятничества“» Arhivirano 2008-03-30 na Wayback Machine-u
- Ксения Курбатова. «Время в образной структуре фильма Марлена Хуциева „Застава Ильича“» Arhivirano 2009-02-07 na Wayback Machine-u
- «Застава Ильича» na sajtu IMDb
- Место съёмки первой сцены фильма режиссёра Марлена Хуциева «Застава Ильича (Мне 20 лет)» (1965 г.) (фото со спутника).
- «Застава Ильича». Исправленному не верить Arhivirano 2015-04-09 na Wayback Machine-u