Wikipedija

Medikamentozni pobačaj

Medikamentozni pobačaj, također poznat kao artificijalni prekid trudnoće ili pobačaj tabletama, događa se kada se za pobačaj koriste propisani lijekovi. Tipičan postupak uključuje kombinaciju lijekova od kojih su mifepriston i misoprostol najčešće korišteni.[1] Mifepriston i misoprostol se smatraju sigurnim i učinkovitim za pobačaj za širok raspon gestacijske dobi.[2] Kad mifepriston nije dostupan, može se koristiti samo misoprostol. Osim navedenih tableta, mogu se koristiti i druge ovisno o dostupnosti i specifičnostima pacijentica.

Medicinski postupci za inducirani pobačaj u kojima se primarno ne koriste tablete općenito su poznati kao kirurški pobačaj .

Medicinska upotreba uredi

 
200 mg mifepristona i 800 mcg misoprostola, tipični lijekovi za rani medikamentozni pobačaj.

Unutar prvih 12 tjedana trudnoće uredi

Za medikamentozni pobačaj prije 12. tjedna trudnoće, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) preporučuje mifepriston od 200 mg oralnom uporabom te 1-2 dana kasnije misoprostol od 800 mcg vaginalno ili ispod jezika; misoprostol se može ponoviti kako bi se povećala vjerojatnost induciranja pobačaja.[3] Uspješnost takvog postupka unutar 10 tjedana trudnoće iznosi 96,6%. Žene koje su uzimale misoprostol manje od 24 sata nakon mifepristona imali su veće stope neuspjeha u usporedbi sa ženama koje su čekale 1-2 dana.[4] Nacionalna federacija za pobačaj (NAF) također preporučuje kombinaciju mifepristona i misoprostola. Za pobačaj lijekovima do 10 tjedana trudnoće, uzima se 200 mg mifepristona, a nakon 24 do 48 sati 800 mcg misoprostola. Za trudnoće nakon 9 tjedana, ponavljanje jedne doze misoprostola čini ga učinkovitijim.[5] Za induciranje pobačaja između 10. i 11. tjedna trudnoće, NAF-ov protokol uključuje rutinsku drugu dozu misoprostola od 800 mcg četiri sata nakon prve doze.[6]

Ako mifepriston nije dostupan, WHO preporučuje oralno ili vaginalno uzimanje misoprostola od 800 mcg.[3] Uspješnost samog misoprostola za pobačaj u prvom tromjesečju iznosi 78%.[7]

Iako nije prvi izbor, moguća je i kombinacija metotreksata i misoprostola. Metotreksat se daje oralno ili intramuskularno, nakon čega slijedi vaginalno uzimanje misoprostola 3-5 dana kasnije.[8] Ovo je prikladna opcija za trudnoću unutar prvih 63 dana. Kombinacija metotreksat-misoprostol može se koristiti i prema SZO-u,[9] ali se ne preporučuje jer metotreksat može biti teratogeno za fetus u slučajevima nepotpunog pobačaja. Međutim, ova se kombinacija smatra učinkovitijom od samog misoprostola.[10]

Nakon 12. tjedna trudnoće uredi

SZO preporučuje mifepriston od 200 mg na usta (oralno) nakon čega slijedi misoprostol od 400 mcg ispod jezika, unutar obraza ili vaginalno.[3] Misoprostol se može uzimati u ponovljenim dozama svaka 3 sata dok se ne postigne uspješan pobačaj. Prosječno vrijeme do pobačaja nakon uzimanja misoprostola je 6-8 sati, a u otprilike 94% slučaja trudnoća će biti prekinuta unutar 24 sata nakon uzimanja misoprostola.[11] Kad mifepriston nije dostupan, misoprostol se još uvijek može koristiti iako će se prosječno vrijeme do prekida trudnoće produljiti u usporedbi s ostalim kombinacijama.[12]

Samostalna uporaba medikamentoznog pobačaja uredi

Medikamentozni pobačaj na svoju ruku dostupan je ženama koje žele uzeti lijek bez izravnog liječničkog nadzora, za razliku od onog kojeg provodi liječnik tijekom kojeg žena uzima lijek za induciranje pobačaja u prisutnosti zdravstvenog djelatnika. Dokazi kliničkih ispitivanja pokazuju da je takav (samostalni) pobačaj jednako učinkovit kao i onaj pod liječničkim nadzorom, ali sigurnosni aspekti ostaju neizvjesni.[13]

Telemedicina uredi

Medikamentozni pobačaj uveden je kao usluga u kojoj osoba fizički posjećuje zdravstveni centar zbog zahtjeva FDA-e da prvu tabletu, mifepriston, da liječnik osobno, umjesto izdavanja recepta.[14] Postoje i drugi modeli kako bi se pacijenticama osigurao siguran pristup medikamentoznom pobačaju. Tijekom pandemije COVID-19 uvedeni su dodatni modeli kako bi se omogućila ova usluga.[15][16] Žene su prijavile visoku razinu zadovoljstva uslugama pobačaja putem telemedicine.[17][18]

Kontraindikacije uredi

Kontraindikacije za mifepriston su nasljedna porfirija, kronično zatajenje nadbubrežne žlijezde i ektopična trudnoća.[19] Prethodna alergijska reakcija na mifepriston ili misoprostol također je jedna od kontraindikacija.

Mnoga istraživanja su isključila žene s teškim medicinskim problemima poput bolesti srca i jetre ili teške anemije.[19] Potreban je oprez u nizu okolnosti, uključujući:

U nekim slučajevima je prikladno uputiti osobe s već postojećim medicinskim tegobama na bolnički inducirani pobačaj.[20]

Štetni učinci uredi

Simptomi koji zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć:[21]

  • Teško krvarenje (dovoljno krvi da natopi četiri higijenska uloška u 2 sata)
  • Bol u trbuhu, mučnina, povraćanje, proljev, vrućica duže od 24 sata nakon uzimanja mifepristona
  • Povišena tjelesna temperatura od 38 °C ili više, duže od 4 sata

Većina žena ima grčeve i krvarenje jače od menstruacije.[19] Mučnina, povraćanje, proljev, glavobolja, vrtoglavica i povišena tjelesna temperatura je također često. Misoprostol koji se uzima vaginalno uzrokuje manje gastrointestinalnih nuspojava. Nesteroidni protuupalni lijekovi, poput ibuprofena, mogu smanjiti bol.

Iako je medikamentozni pobačaj povezan s većim krvarenjem nego kirurški pobačaj, sveukupno krvarenje za ove dvije metode je minimalno i klinički se ne razlikuje. U opsežnom ispitivanju objavljenom 1992. godine na više od 16.000 žena podvrgnutih medikamentoznom pobačaju koristeći mifepriston s različitim dozama gemeprosta ili sulfprostona, samo je 0,1% imalo krvarenje koje je zahtijevalo transfuziju krvi. Savjetuje se da se zatraži medicinska pomoć ako dođe do obilnog krvarenja koje natopi dva higijenska uloška unutar dva sata.

Zaustavljanje krvarenja uredi

Vaginalno krvarenje općenito se postupno smanjuje tijekom otprilike dva tjedna nakon medikamentoznog pobačaja, ali u pojedinačnim slučajevima sitno krvarenje (spotting) može trajati i do 45 dana.[22] Ako je žena dobro, ni produljeno krvarenje niti prisutnost tkiva u maternici nisu indikacija za kiruršku intervenciju odnosno kiretažu. Preostali dijelovi zametka bit će izbačeni tijekom naknadnog krvarenja iz rodnice. Ipak, kirurški zahvat može se provesti na zahtjev žene, ako je krvarenje obilno ili dugotrajno, uzrokuje anemiju ili ako postoje dokazi o endometriozi.

Komplikacije uredi

Komplikacije nakon medikamentoznog pobačaja uz pomoć mifepristona i misprostola prije 10. tjedana trudnoće su rijetke; prema dva velika pregledna rada, krvarenje koje zahtijeva transfuziju krvi dogodilo se u 0,03-0,6 % slučajeva, a ozbiljna infekcija u 0,01-0,5 % slučajeva.[23] Budući da je pojava infekcija izuzetno rijetka, većina udruženja liječnika ne preporučuju uporabu rutinskih antibiotika.[24] Ipak, bilo je nekoliko slučajeva smrti od sindroma toksičnog šoka nakon takvog pobačaja.[25]

Incidencija uredi

Medikamentozni pobačaj kao postotak svih pobačaja
Zemlja Postotak
Italija 17% u 2015.[26]
Španjolska 19% u 2015.[27]
Belgija 22% u 2011.[28]
Nizozemska 22% u 2015.[29]
Njemačka 23% u 2016.[30]
SAD 39% u 2017.[31]
Engleska i Wales 62% u 2016.[32]
Francuska 64% u 2016.[33]
Island 67% u 2015.[34]
Danska 70% u 2015.[34]
Portugal 71% u 2015.[35]
Švicarska 72% u 2016.[36]
Škotska 83% u 2016.[37]
Norveška 87% u 2016.[38]
Švedska 92% u 2016.[39]
Finska 96% u 2015.[40]

Istraživanje Guttmacher Instituta o uslugama pobačaja procijenilo je da su rani medikamentozni pobačaji činili 31 % svih vanbolničkih pobačaja i 45 % izvanbolničkih pobačaja prije 9. tjedna trudnoće u Sjedinjenim Državama 2014.[41][42] U naknadnom istraživanju procijenjeno je da je pobačaj tabletama činio 39 % svih pobačaja u SAD-u što je povećanje od 25% u odnosu na 2014.

Medikamentozni pobačaji u klinikama Planned Parenthooda (Planirano roditeljstvo) u SAD-u sačinjavali su 32 % ranih pobačaja 2008.,[43] 35 % svih pobačaja u 2010. i 43% svih pobačaja u 2014.[44]

Povijest uredi

Medikamentozni pobačaj postao je alternativna metoda pobačaja napretkom medicine u 1970-ima[45] i u 1980-ima.[46][47] Mifepriston je prvotno odobren u Kini i Francuskoj 1988. Američko udruženje za hranu i lijekove (FDA) odobrilo je korištenje mifepristona i misoprostola 2000. godine za pobačaj u prvih 49 dana trudnoće.[48] 2016. godine FDA je ažurirala je oznaku mifepristona kako bi podržala njegovu upotrebu unutar 70 dana trudnoće.[49]

Cijena i dostupnost uredi

U Sjedinjenim Američkim Državama 2009. godine, tipična cijena za medikamentozni pobačaj do 9. tjedna trudnoće kretala se oko 490 američkih dolara (oko 3100 kn), koja je za oko četiri posto veća od prosječne cijene kirurškog pobačaja.[50] U Sjedinjenim Državama 2008. godine 57 % žena platilo je pobačaj na svoj trošak.[51]

Medikamentozni prekid trudnoće bi u pravilu trebao biti znatno jeftiniji, no u Hrvatskoj je i dalje iznimno nedostupan iako se vidi napredak. Prema izvještaju PRS 2018., opciju medikamentoznog prekida trudnoće u Hrvatskoj je pružalo šest zdravstvenih ustanova: KBC Rijeka, OB Pula, OB Gospić, OB Sisak, OB Nova Gradiška i SB Podobnik, a 11 ustanova je navelo da ga namjerava uvesti u roku dvije godine. Prema istraživanju Ženske sobe medikamentozni prekid trudnoće u 2020. godini trebalo bi biti moguće obaviti u devet zdravstvenih ustanova: KBC Zagreb, KBC Rijeka, OB Sisak, OB Pula, OB Dubrovnik, OB Karlovac, OB Zabok i OB Varaždin.[52] Cijene medikamentoznog pobačaja variraju, a kreću se (prema dostupnim informacijama) od 950 kn (OB Pula) do 2000 kn ili više. Najčešća cijena je 1500 kn.[53]

Izvori uredi

  1. ↑ (January 30, 2019) Medical management of abortion, World Health Organization, str. 24. ISBN 978-9241550406
  2. ↑ (2012) Safe abortion: technical and policy guidance for health systems-2nd ed, str. 42, Italy: WHO. ISBN 9789241548434
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 (2018) Medical management of abortion, World Health Organization, str. 24–25. ISBN 978-9241550406
  4. ↑ Chen, Melissa J.; Creinin, Mitchell D. (2015-07-01). „Mifepristone With Buccal Misoprostol for Medical Abortion: A Systematic Review.” (en). Obstetrics and gynecology 126 (1): 12–21. DOI:10.1097/aog.0000000000000897. ISSN 0029-7844. 
  5. ↑ „Medical abortion in the late first trimester: a systematic review”. Contraception 99 (2): 77–86. February 2019. DOI:10.1016/j.contraception.2018.11.002. PMC 6367561. PMID 30444970. 
  6. ↑ prochoice. Clinical Policy Guidelines (en-US).
  7. ↑ „Efficacy of Misoprostol Alone for First-Trimester Medical Abortion: A Systematic Review”. Obstetrics and Gynecology 133 (1): 137–147. January 2019. DOI:10.1097/AOG.0000000000003017. PMC 6309472. PMID 30531568. 
  8. ↑ Clinical Policy Guidelines.
  9. ↑ Women's Health.
  10. ↑ (2009) “Medical abortion in early pregnancy”, Management of unintended and abnormal pregnancy : comprehensive abortion care, str. 111–134, Oxford: Wiley-Blackwell. ISBN 978-1-4051-7696-5
  11. ↑ „Clinical guidelines. Labor induction abortion in the second trimester”. Contraception 84 (1): 4–18. July 2011. DOI:10.1016/j.contraception.2011.02.005. PMID 21664506. 
  12. ↑ „Interruption of nonviable pregnancies of 24-28 weeks' gestation using medical methods: release date June 2013 SFP guideline #20133”. Contraception 88 (3): 341–9. September 2013. DOI:10.1016/j.contraception.2013.05.001. PMID 23756114. 
  13. ↑ „Self-administered versus provider-administered medical abortion”. The Cochrane Database of Systematic Reviews 3: CD013181. March 2020. DOI:10.1002/14651858.CD013181.pub2. PMC 7062143. PMID 32150279. 
  14. ↑ Mifepristone Prescribing Information.
  15. ↑ „Abortion by Telemedicine: A Growing Option as Access to Clinics Wanes”. The New York Times. Pristupljeno May 5, 2020. 
  16. ↑ Medication Abortion and Telemedicine: Innovations and Barriers During the COVID-19 Emergency (en-US) (2020-06-08).
  17. ↑ „'I didn't feel judged': exploring women's access to telemedicine abortion in rural Australia”. Journal of Primary Health Care 12 (1): 49–56. March 2020. DOI:10.1071/HC19050. PMID 32223850. 
  18. ↑ „Women's Experiences Using Telemedicine to Attend Abortion Information Visits in Utah: A Qualitative Study”. Women's Health Issues 29 (5): 407–413. September 2019. DOI:10.1016/j.whi.2019.04.009. PMID 31109883. 
  19. ↑ 19,0 19,1 19,2 „Medical management of first-trimester abortion”. Contraception (American College of Obstetricians and Gynecologists; Society of Family Planning) 89 (3): 148–61. March 2014. DOI:10.1016/j.contraception.2014.01.016. PMID 24795934. 
  20. ↑ „First-trimester abortion in women with medical conditions: release date October 2012 SFP guideline #20122”. Contraception 86 (6): 622–30. December 2012. DOI:10.1016/j.contraception.2012.09.001. PMID 23039921. 
  21. ↑ Mifepristone Prescribing Information.
  22. ↑ International Consensus Conference on Non-surgical (Medical) Abortion in Early First Trimester on Issues Related to Regimens and Service Delivery (2006). Frequently asked clinical questions about medical abortion, Geneva: World Health Organization. ISBN 978-92-4-159484-4
  23. ↑ „Mifepristone With Buccal Misoprostol for Medical Abortion: A Systematic Review”. Obstetrics and Gynecology 126 (1): 12–21. July 2015. DOI:10.1097/AOG.0000000000000897. PMID 26241251. 
  24. ↑ „Prevention of infection after induced abortion: release date October 2010: SFP guideline 20102”. Contraception 83 (4): 295–309. April 2011. DOI:10.1016/j.contraception.2010.11.006. PMID 21397086. 
  25. ↑ „Septic shock after medical abortions with mifepristone (Mifeprex, RU 486) and misoprostol”. CMAJ 173 (5): 485. August 2005. DOI:10.1503/cmaj.050980. PMC 1188182. PMID 16093445. 
  26. ↑ Relazione Ministro Salute attuazione Legge 194/78 tutela sociale maternità e interruzione volontaria di gravidanza - dati definitivi 2014 e 2015 [Ministry of Health report implementation Act 194/78 social protection maternity and voluntary interruption of pregnancy - definitive data 2014 and 2015]. Ministero della Salute [Ministry of Health] (December 15, 2016).
  27. ↑ Interrupción Voluntaria del Embarazo; Datos definitivos correspondientes al año 2015 (Voluntary interruption of pregnancy; final data for 2015. Ministerio de Sanidad, Politica Social e Igualdad (Ministry of Health and Social Policy) (December 30, 2016). Archived from the original on 2018-10-21. Preuzeto 2021-09-25.
  28. ↑ Commission Nationale d'Evaluation des Interruptions de Grossesse (August 27, 2012). Rapport Bisannuel 2010-2011. Commission Nationale d'Evaluation des Interruptions de Grossesse.
  29. ↑ Jaarrapportage 2015 van de Wet afbreking zwangerschap [Annual Report 2015 of the Discontinuation of Pregnancy Act]. Inspectie voor de Gezondheidszorg (IGZ) [Health Care Inspectorate], Ministerie van Volksgezondheid, Welzijn en Sport (VWS) [Ministry of Health, Welfare and Sport] (February 9, 2017). Archived from the original on 2019-09-27. Preuzeto 2021-09-25.
  30. ↑ Schwangerschaftsabbrüche 2016 (Abortions 2016). Statistisches Bundesamt (Federal Statistical Office), Germany (March 9, 2017).
  31. ↑ Jones, Rachel K.; Witwer, Elizabeth; Jerman, Jenna (2019-09-18) (en). Abortion Incidence and Service Availability in the United States, 2017. DOI:10.1363/2019.30760. 
  32. ↑ Abortion statistics, England and Wales: 2016. Department of Health, United Kingdom (May 30, 2017).
  33. ↑ 211 900 interruptions volontaires de grossesse en 2016 (211,900 voluntary terminations of pregnancies in 2016). DREES (Direction de la Recherche, des Études, de l'Évaluation et des Statistiques), Ministère de la Santé (Ministry of Health), France (June 26, 2017).
  34. ↑ 34,0 34,1 Pohjoismaiset raskaudenkeskeytykset 2015 (Induced abortions in the Nordic countries 2015). Terveyden ja hyvinvoinnin laitos (National Institute for Health and Welfare), Finland (March 7, 2017).
  35. ↑ Relatório dos Registos das Interrupções da Gravidez - Dados de 2015 [Report of the Interruptions of Pregnancy - Data of 2015]. Divisão de Saúde Sexual, Reprodutiva, Infantil e Juvenil [Division of Sexual, Reproductive, Child and Juvenile Health], Direção de Serviços de Prevenção da Doença e Promoção da Saúde [Directorate of Disease Prevention and Health Promotion Services], Direção-Geral da Saúde (DGS) [Directorate-General for Health] (September 20, 2016). Archived from the original on 2021-01-16. Preuzeto 2021-09-25.
  36. ↑ Interruptions de grossesse en Suisse en 2016 (Abortions in Switzerland 2016). Office of Federal Statistics, Switzerland (June 13, 2017).
  37. ↑ Termination of pregnancy statistics, year ending December 2016. Information Services Division (ISD), NHS National Services Scotland (May 30, 2017).
  38. ↑ Rapport om svangerskapsavbrot for 2016 (Norwegian). Divisjon for epidemiologi (Division of Epidemiology), Nasjonalt Folkehelseinstitutt (Norwegian Institute of Public Health), Norway (March 8, 2017). Archived from the original on 2017-04-15. Preuzeto 2021-09-25.
  39. ↑ Statistik om aborter 2016 (Statistics on abortions in 2016). Socialstyrelsen (National Board of Health and Welfare), Sweden (May 10, 2017). Archived from the original on 2018-02-21. Preuzeto 2021-09-25.
  40. ↑ Raskaudenkeskeytykset 2015 (Induced abortions 2015). Suomen virallinen tilasto (Official Statistics of Finland), Terveyden ja hyvinvoinnin laitos (National Institute for Health and Welfare), Finland (October 20, 2016).
  41. ↑ „Abortion Incidence and Service Availability In the United States, 2014”. Perspectives on Sexual and Reproductive Health 49 (1): 17–27. March 2017. DOI:10.1363/psrh.12015. PMC 5487028. PMID 28094905. 
  42. ↑ „Abortion Surveillance - United States, 2013”. Morbidity and Mortality Weekly Report. Surveillance Summaries 65 (12): 1–44. November 2016. DOI:10.15585/mmwr.ss6512a1. PMID 27880751. 
  43. ↑ „Rates of serious infection after changes in regimens for medical abortion”. The New England Journal of Medicine 361 (2): 145–51. July 2009. DOI:10.1056/NEJMoa0809146. PMC 3568698. PMID 19587339. 
  44. ↑ „Abortion Pill Statistics: Medication Pregnancy Termination Rivals Surgery Rates In The United States”. International Business Times. 31 October 2016. Pristupljeno 19 April 2018. 
  45. ↑ „Prosecuting Women for Self-Inducing Abortion: Counterproductive and Lacking Compassion”. Guttmacher Policy Review 18 (3): 70–76. 2015. Pristupljeno 12 October 2015. 
  46. ↑ „Medical methods for first trimester abortion”. The Cochrane Database of Systematic Reviews (11): CD002855. November 2011. DOI:10.1002/14651858.CD002855.pub4. PMC 7144729. PMID 22071804. 
  47. ↑ (2009) “Medical methods to induce abortion in the second trimester”, Management of unintended and abnormal pregnancy : comprehensive abortion care, str. 178–192, Oxford: Wiley-Blackwell. ISBN 978-1-4051-7696-5
  48. ↑ „Medical abortion reporting of efficacy: the MARE guidelines”. Contraception 94 (2): 97–103. August 2016. DOI:10.1016/j.contraception.2016.04.013. PMID 27129936. 
  49. ↑ Highlights of Prescribing Information, Mifeprex. U.S. Food and Drug Administration.
  50. ↑ „Abortion incidence and access to services in the United States, 2008”. Perspectives on Sexual and Reproductive Health 43 (1): 41–50. March 2011. DOI:10.1363/4304111. PMID 21388504. 
  51. ↑ Characteristics of U.S. abortion patients, 2008. Guttmacher Institute (May 4, 2010).
  52. ↑ zenskasoba (2020-04-28). Pobačaj u Hrvatskoj nedostupan i skup, a do informacija se teško dolazi (hr).
  53. ↑ Dostupnost pobačaja u Republici Hrvatskoj (hr) (2020-07-09).
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Medikamentozni_pobačaj&oldid=41363178