Materijal čeličnih vijaka

Materijal čeličnih vijaka se dijeli u razrede čvrstoće: 4.6, 4.8, 5.8, 8.8, 9.8, 10.9, i 12.9; te dvije dodatne klase: 8.8.3 i 10.9.3. Navedene čvrstoće vrijede za temperature do 350 °C. Iznad toga treba koristiti specijalne materijale. Oznaka razreda čvrstoće znači, za primjer oznake 6.8:

  • prvi broj x 100 = 6 x 100 = 600 N/mm2 = Rm (maksimalna čvrstoća)
  • prvi broj x drugi broj x 10 = 6 x 8 x 10 = 480 N/mm2 = Re (granica elastičnosti)

Vijci razreda čvrstoće 6.8 i čvršći moraju oznaku razreda čvrstoće imati vidljivo otisnutu na glavi vijka. [1]

Mehanička svojstva uredi

Oznake i mehanička svojstva materijala čeličnih vijaka[2]
Oznaka materijala čeličnih vijaka Razred čvrstoće i vrsta materijala Nominalni promjer (mm) Čvrstoća s faktorom sigurnosti (MPa) Granica elastičnosti (minimalno) [MPa] Maksimalna čvrstoća (minimalno) [MPa] Tvrdoća [Rockwell]
  Razred 4.6
Nisko ili srednje ugljični čelik
5–100 225 240 400 B67–95
  Razred 4.8
Nisko ili srednje ugljični čelik; djelomično ili potpuno žaren
1.6–16 310 340 420 B71–95
  Razred 5.8
Nisko ili srednje ugljični čelik; hladna obrada
5–24 380 420 520 B82–95
  Razred 8.8[3]
Srednje ugljični čelik; ugašen i kaljen
ispod 16 (inča) 580 640 800
17–72 600 660 830 C23–34
  Razred 8.8 nisko ugljični
Nisko ugljični borov čelik; ugašen i kaljen
  Razred 8.8.3
Čelik otporan na atmosfersku koroziju; ugašen i kaljen
  Razred 9.8
Srednje ugljični čelik; ugašen i kaljen
1,6–16 650 720 900 C27–36
  Razred 9.8 nisko ugljični
Nisko ugljični borov čelik; ugašen i kaljen
  Razred 10.9
Legirani čelik; ugašen i kaljen
5–100 830 940 1040 C33–39
  Razred 10.9 nisko ugljični
Nisko ugljični borov čelik; ugašen i kaljen
  Razred 10.9.3
Čelik otporan na atmosfersku koroziju; ugašen i kaljen
  Razred 12.9
Legirani čelik; ugašen i kaljen
1,6–100 970 1100 1220 C38–44

Izrada vijaka uredi

Uz osnovni materijal za upotrebu vijaka često je mjerodavna i kvaliteta njihove izrade, što je obuhvaćeno potrebnim mjernim tolerancijama i tolerancijama hrapavosti površine. [4]

Površinska zaštita vijaka uredi

Od vijaka koji su uz mehanička opterećenja izloženi i djelovanju korozije (naročito u obalnim postrojenjima, na brodovima, u vlažnim prostorijama), a nisu napravljeni od antikorozivnih materijala, traži se da budu još i zaštićeni. Zaštita vijčanih spojeva od korozije izvodi se s pomoću površinskih filmova od kemijski otpornijih materijala. Ti filmovi se mogu stvarati nanašenjem ili difuzijom. U postupke zaštite od korozije spadaju fosfatiranje, bruniranje i elektrolitičke metode (galvanizacija niklom, kromom, kadmijem, cinkom), uronjavanjem (npr. u talinu cinka) i drugo. Difuzijski postupak primjenjuje se uspješno pri kromiranju čeličnih vijaka. Kod svih takvih postupaka dobiju se vrlo tanki zaštitni površinski slojevi oko 1 do 2 μm. [5]

Izvori uredi

  1. [1] Arhivirano 2017-02-28 na Wayback Machine-u "Konstrukcijski elementi I", Tehnički fakultet Rijeka, Božidar Križan i Saša Zelenika, 2011.
  2. "Metric Handbook" [2] 2009.
  3. "Bolt grade markings and strength chart" [3] 2009.
  4. "Strojarski priručnik", Bojan Kraut, Tehnička knjiga Zagreb 2009.
  5. [4] Arhivirano 2012-01-31 na Wayback Machine-u "Elementi strojeva", Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, Prof. dr. sc. Damir Jelaska, 2011.