Masatake Terauchi

Ovo je japansko ime; porodično ime je Terauchi.

Gensui Grof Terauchi Masatake (寺内 正毅?), GCB (5. oktobar 1852 – 3. novembar 1919) bio je japanski vojskovođa i državnik, najpoznatiji kao prvi generalni guverner Koreje pod japanskom vlašču, odnosno premijer Japana od 1916. do 1918. godine.

Terauchi Masatake
寺内 正毅
9. premijer Japana
Na položaju
9. oktobar 1916 – 29. septembar 1918
MonarhTaishō
PrethodiŌkuma
SlijediHara Takashi
generalni guverner Koreje
Na položaju
1. oktobar 1910 – 9. oktobar 1916
MonarhMeiji
Taishō
Prethodipoložaj ustanovljen
SlijediGensui Count Hasegawa
7. ministar rata Japanskog Carstva
Na položaju
27. mart 1902 – 30. august 1911
MonarhMeiji
PrethodiKodama Gentarō
SlijediIshimoto Shinroku
Lični detalji
Rođenje(1852-02-05)5. 2. 1852.
Yamaguchi (domena Chōshū) (Japan)
Smrt3. 11. 1919. (dob: 67)
Tokyo, Japan
Politička strankanezavisni
DjecaGensui Grof Terauchi Hisaichi
NagradeOrden izlazećeg sunca (1. klasa)
Orden zlatnog zmaja (1. klasa)
Order of the Bath (Honorary Knight Grand Cross)
Potpis
Vojna služba
VjernostJapansko Carstvo
Služba/rodJapanska carska vojska
Godine službe1871–1910
ČinGensui (maršal)
Bitke/ratoviBoshinski rat
Pobuna u Satsumi
Prvi japansko-kineski rat
Rusko-japanski rat
Vojna odlikovanjaOrden izlazećeg sunca (1. klasa)
Orden zlatnog zmaja (1. klasa)
Order of the Bath (Honorary Knight Grand Cross)

Odrastao je u porodici samuraja, te se kao adolescent borio u Boshinskom ratu protiv Tokugawinog šogunata. Nakon uspostave Meiji režima, 1870. godine priključio se novostvorenoj japanskoj carskoj vojsci. Za vrijeme gušenja pobune u Satsumi je teško ranjen te je izgubio desnu ruku, ali je usprkos toga nastavio vojnu karijeru, tokom koje je služio kao ataše u Francuskoj. Godine 1901. ga je premijer Katsura ga je imenovao za ministra rata, te je na tom mjestu ostao do 1906. godine, a što je uključivalo i pobjedonosni rat sa Rusijom. Zahvaljujući njemu, Japan je stekao trajni uticaj, odnosno de facto protektorat nad susjednom Korejom. Masatake je služio kao generalni rezident Koreje, a nakon ubistva Hirobuma Itoa je 1910. godine sproveo Japansko-korejski sporazum o aneksiji, kojim je Japan preuzeo neposrednu vlast nad tom zemljom. Terauchi je potom postao generalni guverner i na tom mjestu ostao šest godina. Njegov mandat su obilježili napori da se modernizira uprava, prije svega kroz uvođenje modernog katastra i sređivanja notorno kompliciranih vlasničkih prava nad zemljom u Koreji, ali također i agresivna japanizacija, odnosno uvođenje škola na japanskom jeziku i nastojanje da se domicilno korejsko stanovništvo što više veže uz Japan, čak i po cijenu gubljenja vlastitog identiteta.

Godine 1916. je imenovan za 9. po redu premijera, u vrijeme kada je Japan još uvijek sudjelovao u Prvom svjetskom ratu na strani Antante. Terauchi je nastojao održati kontinuitet sa vanjskom politikom temeljenom na savezništvo sa Britanijom, te je poslao japansku mornaricu da sudjeluje u Antantinim operacijama na svjetskim oceanima. Sa druge strane je nastavio ekspanzionističku politiku usmjerenu prema drugim oblastima Dalekog istoka. Njegova vlada je, koristeći kaos u susjednoj Kini, nastojala preko tzv. Nishiharinih zajmova ishoditi posebna prava u provinciji Shandong, a od SAD je 1917. godine sporazumom Lansing-Ishii ishodila priznanje posebnih prava u Kini u odnosu na druge velike sile. Nakon Oktobarske revolucije u Rusiji je 1918. godine, formalno u okviru zajedničkih napora Antante, Terauchijeva vlada započela sudjelovanje u vojnoj ekspediciji protiv boljševika te poslala značajne ekspedicijske snage koje su okupirale ruski Daleki istok i držale ga pod svojom vlašću sljedećih nekoliko godina. Njegovi uspjesi na diplomatskom polju, međutim, nisu bili u stanju zaustaviti ekonomske probleme, prije svega nagli porast cijena riže koji su u ljeto 1918. godine doveli do masovnih nereda. Smatrajući se odgovornim, Terauchi je podnio ostavku i umro sljedeće godine.

Njegov najstariji sin je bio Gensui Grof Terauchi Hisaichi je također bio vojskovođa, te je u Drugom svjetskom ratu služio kao zapovjednik japanske vojske na Južne ekspedicijske grupe armija.

Izvori uredi

Vanjske veze uredi