Masakr u Lagmanu
Masakr u Lagmanu bio je ratni zločin koji su počinili pripadnici sovjetske Crvene armije kada su aprila 1984. izvršili masakr nad oko 500 osoba tijekom ofenzive u nekoliko okruga provincije Lagman, u Afganistanu, tijekom sovjetske invazije Afganistana.[1][2]
| Masakr u Lagmanu | |
|---|---|
| Lokacija | provincija Lagman,  Afganistan |
| Datum | april 1984. |
| Meta | pobunjenički antikomunistički Afganistanci |
| Oružje | strijeljanje |
| Mrtvih | c. 500 |
| Počinitelji |  Crvena armija |
8. aprila sovjetska armija je osigurala stratešku autocestu Kabul-Džalalabad na mjestu gdje prolazi kroz okrug Kac na južnoj granici Lagmana. Kolona vojnika potom se podijelila i krenula na sjever, gdje je jedna polovica zauzela regiju oko glavnog grada provincije a druga okrug Kargaj. Vojnici su potom napali sela.[2]
Nakon što su suzbili nekoliko skupina otpora, Sovjeti su ušli u sela, uništavali usjeve i klali stoku, ubijali cijele porodice, pa i djecu, koju su izbadali bajonetom ili zapalili žive, pljačkali kuće a potom se povukli.[3]
Afganistanski informacijski centar predstavio je sljedeće podatke o minimalnom broju žrtava:
U Kacu, 72 djece, žena i starijih je smaknuto. U Mindravaru 50. Također je oko 100 stoke zaklano. Kargaji-Hajderkani, 150. Pul-e Džogi, 15. Kalakot, 35. Saku-kel, 12. Demazang, 10. Tarakel, 8. Agrabad, 9. Kala-e-Sarfiraz, 14. Aburahimzaj, 15. Laramora, 14. Nisir, 10. Čarabag, 35, a kuće i trg su zapaljeni. Kalatak, 9 starijih smaknuto. Ahmadžaj-kelaj, 6. Kamalpur, 4. Kala-e-Rahim, 7. Bela 25. Pača Kelaj 5. Ukupno 505.[3]
Prema opisima očevidaca, Sovjeti su u 21:00 sati razbili vrata kuća granatama i tražili oružja, ali i novac ili vrijednosne stvari. Opljačkali su 1.100 kuća. Ubili su konje i krave. Oko 2:00 ujutro sati, mudžahedini su saznali što se događa u tim selima, te su došli nakon čega je nastala bitka koja je trajala tri sata, sve do jutra, kada su stigli zrakoplovi.[3] Mudžahedini su se povukli, i ostavili tri ruska leša. Iz osvete, sovjetski vojnici su ubijali dalje po selu, a jedno dijete su izboli do smrti bajonetom dok ga je majka šititila u naručju.[4] Oko 14:00 sati, stiglo je 14 MiG-ova i bombama ubili 35 konja na polju. Bacili su potom i 39 bombe napalma i uništili puno kuća i trgovina. Bacali su rakete da započnu požare po poljima i voćnjacima. [4] Jedan dječak je opisao kako su ruski vojnici ušli u njegovu kuću po noći i bajonetom mu ubili oca dok je spavao.[5] Drugi svjedoci navode kako su ostale ubijali rezanjem grkljana ili zapalili 20 žive djece i žena u njihovoj kući, u kojoj su se skrivali od njih.[6] Zabilježeno je i silovanje.
Nakon što su se ruski vojnici povukli, stanovnici su se vratili u sela i vijdeli leševe bez glave, zgnječena lica od premlaćivanja. Kada je skupina Afganistanaca prenosila leševe, Rusi su se opet pojavili i pitali: "Da li vi muslimani vjerujete u Boga? Pozovite ga da vas spasi od smrti. Gdje je vaš Bog, i kako je? " Ljudi su im odgovorili: "Mi vjerujemo u Boga, što god da se dogodi je Božja volja." Rusi su ih potom ubili.[7]
Kada su je nakon ovog pokolja pojavili pripadnici Demokratske Republike Afganistan (DRA) kako bi pokopali mrtve i pokušali uvjeriti preživjele da su samo Rusi odgoovrni za masakr, a ne oni, te im obećali hranu, deke i skloništa. Ali mnogi ih nisu htjeli ni slušati. Čak niti simpatizeri ili članovi komunističke partije nisu pošteđeni.[8]
Izvori uredi
- ↑ Bellamy 2012, str. 281
- ↑ 2,0 2,1 Human Rights Watch 1985, str. 24
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Human Rights Watch 1985, str. 25
- ↑ 4,0 4,1 Human Rights Watch 1985, str. 26
- ↑ Human Rights Watch 1985, str. 27
- ↑ Human Rights Watch 1985, str. 28
- ↑ Human Rights Watch 1985, str. 29
- ↑ Human Rights Watch 1985, str. 30
Literatura uredi
- Bellamy, Alex J. (2012). Massacres and Morality: Mass Atrocities in an Age of Civilian Immunity. OUP Oxford. ISBN 9780199288427.
- Human Rights Watch (1985). „Tears, Blood and Cries: Human Rights in Afghanistan since the Soviet Invasion 1979—1985”.