Masakr u šumi Rainių

Masakr u Rajniaju (litvanski Rainių žudynės) bio je ratni zločin koji su počinili pripadnici sovjetskog NKVD-a kada su 24. i 25. 6. 1941. izvršili masakr nad između 73 i 76 litvanska državljana u šumi u Rajniaju, četiri kilometara jugoistočno od Telšiaija, u Litvaniji, nedugo nakon njemačkog napada na SSSR.

Masakr u Rajniaju
Pokolj u Rajnjaju
ekshumirane žrtve pokolja
Telšiai na karti Litvanije
LokacijaRajniaj, okolica Telšiaija,  Litvanija
Datum24. i 25. VI 1941.[1]
Metapobunjenički antikomunisti, Litvanci
Oružjestrijeljanje, sakaćenje
Mrtvih73[2]–76[3]
PočiniteljiSovjetski Savez NKVD
Osumnjičeni počinitelj(i)Petras Raslanas

1940., SSSR je anketirao baltičke države, nakon čega je u Litvaniji uhićeno 6.606 "neprijatelja naroda", među njima i 334 Židova.[3] U noći između 14. i 15.6. 1941., tjedan dana prije njemačke invazije, oko 17.000 političkih zarobljenika je deportirano u Sibir, gdje je velik broj umro od loših uvjeta.[3]

Prije povlačenja iz te regije zbog njemačke invazije, NKVD je uzeo te litvanske zarobljenike iz zatvora u Telšiaija te ih odveo u šumu gdje ih je smaknuo. Iako je nekoliko tisuća osoba pogubljeno u NKVD-ovim masovnim smaknućima u Litvaniji, ovo klanje je ostalo osobito zapamćeno zbog sadistističkog mučenja zarobljenika.[3] Mještani su su otkrili masovnu grobnicu nekoliko dana nakon što su njemačke snage već ušle u grad te su lokalni litvanski policajci natjerali Židove da iskopaju sve leševe te ih pokopaju u zajedničku grobnicu.[2] Leševi su prethodno vrlo detaljno dokumentirani. Tijela su bila toliko osakaćena da su samo 26 žrtve identificirane. Prema nalazima obdukcije, NKVD je žrtvama rezao jezike, uši, genitalije, stavljao im genitalije u usta, kopao oči, trgao nokte na prstima, pravio pojas od kože žrtava, gorio im tijelo baklama i kiselinom, drobio kosti i lubanje, i to sve dok su još žrtve davali znakove života.[3]

Počinitelji pokolja su nakon rata nastavili držati visoke položaje u SSSR-u, a neki su čak i dobili odlikovanja. Petras Raslanas, jedan od voditelja litvanskog odjela NKVD-a, je nakon raspada SSSR-a pobjegao u Rusku Federaciju. Litvanski sud ga je u odsutnosti zbog genocida osudio na doživotni zatvor, ali je Ruska Federacije odbila izručiti ga, pravdajući se da je "prebolestan za suđenje".[4]

U znak sjećanja na nedužne žrtve, litvanske vlasti su 1991. na mjestu ovog zločina sagradile granitni križ i kapelu patnje.[1]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 DK Publishing 2015, str. 280
  2. 2,0 2,1 Gitelman 1997, str. 187
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 van Voren 2011, str. 27–28
  4. „Petras Raslanas”. trial-ch.org. Arhivirano iz originala na datum 2016-04-07. Pristupljeno 2016-01-08. 

Literatura uredi

Eksterni linkovi uredi