Martin Rees

Martin Džon Ris, Baron Ris od Ladlova (engl

Martin Džon Ris, Baron Ris od Ladlova (engl. Martin Rees, 23. juna 1942) je britanski kosmolog i astrofizičar. Nalazi se na poziciji Kraljevskog astronoma od 1995. godine.[1], i bio je dekan Triniti koledža pri Kembridžu u periodu od 2004. do 2012. godine, kao i predsednik Kraljevskog društva u periodu od 2005. do 2010. godine.

Martin Ris
Martin Ris, astronom.
Rođenje 23. 6. 1942. (1942-06-23) (dob: 81)
Jork
Polje astronomija, astrofizika
Poznat po poziciji Kraljevskog astronoma

Detinjstvo i mladost uredi

Ris je rođen 23. juna 1942. godine u Jorku u Engleskoj.[2][3] Školovao se na Bedstoun koledžu, a zatim od trinaeste godine u školi Šrevsdberi u Šropšajeru. Studirao je matematiku na Triniti koledžu pri Kembridžu,[2], gde je diplomirao kao najbolji u svojoj klasi. Zatim je započeo postdiplomsko istraživanje na Kembridžu i stekao diplomu doktorskih studija pod mentorstvom Denisa Skijame 1967. godine.[4][5]

Naučna karijera uredi

Nakon završetka svog postdoktorskog istraživanja u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, predavao je na Univerzitetu u Saseksu, kao i na Kembridž univerzitetu, a zatim je bio i profesor astronomije i eksperimentalne filozofije do 1991. godine, i direktor Instituta za astronomiju Kembridž univerziteta.

Od 1992. do 2003. godine, bio je profesor istraživač Kraljevskog društva, a od 2003. godine i profesor fizičke kosmologije i astrofizike. Bio je profesor astronomije na Grišam koledžu u Londonu 1975. godine, a 1979. godine je postao član Kraljevskog društva. Takođe je i gostujući profesor na Imperijalnom koledžu u Londonu, kao i na Univerzitetu u Lejkesteru, a počasni je član Darvin koledža i Isusovog koledža pri Kembridžu.

Lord Ris je dobio počasne diplome raznih univerziteta, među kojima su univerziteti u Saseksu, Apsali, Torontu, Durhamu, Oksfordu, Jejlu, Melburnu i Sidneju. Član je brojnih stranih akademija, među kojima su Akademija nauka Sjedinjenih Američkih Država, Ruska akademija nauka i Pontifička akademija nauka. Bio je predsednik Kraljevskog astronomskog društva (1992–94) i predsednik Britanske aoscijacije (1995–96), a takođe je bio i član saveta Kraljevske institucije Velike Britanije sve do 2010. godine. Ris je autor više od 500 istraživačkih radova, i izneo je vrlo važne doprinose na temu porekla kosmičkog pozadinskog zračenja, kao i na temu formiranja galaksije. Njegove studije o distribuciji kvazara su dovele do konačnog opovrgavanja teorije stalnog stanja.

Bio je jedan od prvih naučnika koji je primetio veliku snagu kvazara crnih rupa,[6] da astronomske opservacije brže od svetlosti mogu biti objašnjene kao optička iluzija izazvana od strane objekta koji se delimično pomera u smeru posmatrača.[7]

Poslednjih godina, Lord Ris je radio na prascima gama zraka, posebno u saradnji sa Piterom Mezarošem, i na tome kako su se “kosmička tamna vremena” završila nakon formiranja prvih zvezda. Na mnogo spekulativniji način on je, od sedamdesetih godina 20. veka, istazao interesovanje za antropičko rezonovanje, i za mogućnost da je naš vidljivi univerzum samo jedan deo većeg “multiverzuma”.

Lord Ris je vrlo poštovan autor knjiga o astronomiji i nauci namenjenoj laičkoj publici, i takođe drži brojna javna predavanja za širu publiku. Godine 2010. je bio izabran da održi predavanje za kanal Bi-Bi-Si,[8] , koje je sada objavljeno pod imenom Odavde do beskonačnosti: Naučni horizonti. Ris smatra sa je potraga za vanzemaljskim oblicima života vredna truda i rada, iako je šansa za uspeh vrlo mala.[9]

Godine 2005. je unapređen u člana kojeg niko ne može naslediti za života pri Kući lordova sa zvanjem Baron Ris od Ludlova, iz Ludlova iz okruga Šropšajer.[10] Godine 2005. mu je dodeljena Krafurd nagrada.[11]

Postao je predsednik Kraljevskog društva 1. decembra 2005. godine.[12][13] na kojem je položaju i ostao sve do 350. rođendana Kraljevskog društva 2010. godine. Naredne, 2011. godine mu je dodeljena Templton nagrada.[14]

Pored širenja naučnih interesovanja, Ris je pisao i često govorio o problemima i gorućim pitanjima 21. veka, i o preplitanju nauke, etike i politike.[15][16] On je član odbora Instituta za napredne studije u Prinstonu, Instituta za istraživanje javne politike, škole Oksford Martin i Kembridž stipendije. On je koosnivač Centra za proucavanje egzistencijalnog rizika[17], a član je i Naučnog savetničkog odbora Instituta za životnu budućnost.[18] Bio je saradnik Britanskog muzeja i Naučnog muzeja u Londonu. Takođe je i strani član Naučne akademije Turske[19]

U avgustu 2014. godine je lord Ris od Ladlova bio jedan od 200 javnih ličnosti koje su potpisale pismo časopisu Gardijan protiveći se nezavisnosti Škotske pre referenduma koji se ticao tog pitanja.[20]

Počasti uredi

Nagrade

  • Nagrada Deni Hajnman za astrofiziku (1984)
  • Zlatna medalja Kraljevskog astronomskog društva (1987)
  • Balzan nagrada (1989) za astrofiziku
  • Postavljen za mlađeg viteza (1992)
  • Brus medalja (1993)
  • Bruno Rosi nagrada (2000)
  • Gruberova nagrada za kosmologiju (2001)
  • Albert Ajnštajn svetska nagrada za nauku (2003) [21]
  • Henri Noris Rasel lektorstvo pri Američkom astronomskom društvu (2004)
  • Fondacija Lajfbout Gardijan nagrada (2004)
  • Majkl Faradej nagrada Kraljevskog društva za naučnu komunikaciju (2004)
  • Doživotna pozicija (2005)
  • Krafurd nagrada, sa Džejmsom Ganom i Džejmsom Piblsom (2005)
  • Red Merita-lični poklon od Kraljice (2007)
  • Kerd medalja Nacionalnog Meritajm muzeja (2007)
  • Počasni član[22] Kraljevske akademije za inženjering[23] (2007)
  • Templton nagrada (2011)
  • Isak Njutn medalja (2012)

Nazvane po njemu

Publikacije uredi

Reference uredi

  1. „Kraljevski astronom”. Zvanični sajt Britanske monarhije. Pristupljeno 6. 6. 2013. 
  2. 2,0 2,1 „‘Ris od Ladlova’, Ko je ko 2013, A. i S. Blek, Blumsberi izdavaštvo, 2013; onlajn edicija, Štampa Oksford univerziteta”. 
  3. GRO Registar rođenja: SEP 1942 9c 1465 JORK - Martin Dž. Ris, mmn=Bett
  4. Ris, Martin (1967). Fizički procesi u radio izvorima i intergalaktički medijum (Doktorat disertacija). Kembridž univerzitet. 
  5. Inventar: Martin Ris, ft.com; Pristupljeno: 31. avgust 2014.
  6. DOI:10.1146/annurev.aa.22.090184.002351
    This citation will be automatically completed in the next few minutes. You can jump the queue or expand by hand
  7. DOI:10.1038/211468a0
    This citation will be automatically completed in the next few minutes. You can jump the queue or expand by hand
  8. Rejt predavanja 2010: Naučni građanin Martina Risa, bbc.co.uk; Pristupljeno: 31. avgust 2014.
  9. Intervju sa Polom Broksom Arhivirano 2012-02-23 na Wayback Machine-u, Prospectmagazine.co.uk; Pristupljeno: 31. avgust 2014.
  10. Ser Martin Ris primljen u Kuću lordova Arhivirano 2011-06-06 na Wayback Machine-u, admin.cam.ac.uk, 1. avgust 2005; Pristupljeno: 31. avgust 2014.
  11. Profesor Ser Martin Ris dobitnik Krafurdove nagrade Arhivirano 2005-03-29 na Wayback Machine-u, admin.cam.ac.uk, 10. februar 2005; Pristupljeno: 31. avgustt 2014.
  12. Martin Ris postavljen za glavnokomandujućeg Kraljevskog društva, bbc.co.uk, 29. mart 2005; Pristupljeno: 31. avgust 2014.
  13. Martin Ris nominovan za predsedništvo Kraljevskog društva Arhivirano 2007-10-01 na Wayback Machine-u, royalsoc.ac.uk, 29. mart 2005; Pristupljeno: 31. avgust 2014.
  14. Martin Ris, dobitnik kontroverzne Templton nagrade, guardian.co.uk, 6. april 2011; Pristupljeno: 31. avgust 2014.
  15. "Tamni materijali: Legat Džozefa Rotblata", guardian.co.uk; Pristupljeno: 31. avgust 2014.
  16. Sažetak predavanja "Svet 2050. godine", održanoj u Džejms Martin školi 21. veka, 21school.ox.ac.uk, Februar 2009.
  17. Ljuvsi, Fred (25. 11. 2012.). „Poslednje otkriće čovečanstva i naša nesigurna budućnost”. Istraživačke vesti (Kembridž univerzitet). Pristupljeno 28. 1. 2013. 
  18. Ko smo mi, Institut za životnu budućnost, 2014, arhivirano iz originala na datum 2014-05-07, pristupljeno 7. 5. 2014 
  19. „Strani honorarni članovi”. Akademija bilim. Arhivirano iz originala na datum 2015-01-06. Pristupljeno 31. 8. 2014. 
  20. „Javno pismo Škotskoj poznatih ličnosti”. theguardian.com. 7. 8. 2014.. Pristupljeno 26. 8. 2014. 
  21. „Albert Ajnštajn svetska nagrada za nauku 2003”. Arhivirano iz originala na datum 2014-06-07. Pristupljeno 13. 8. 2013. 
  22. „Lista članova”. Arhivirano iz originala na datum 2016-06-08. Pristupljeno 2016-01-16. 
  23. „Spisak članova”. Arhivirano iz originala na datum 2016-06-08. Pristupljeno 2016-01-16.