Marko Vešović (književnik)
Ne poistovijećivati sa Marko Vešović (fudbaler).Marko Vešović (Pape, 14. marta 1945 − Sarajevo, 18. avgusta 2023) je bosanskohercegovački i crnogorski književnik.
| Marko Vešović | |
|---|---|
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 14. 3. 1945.[1] Pape, Bijelo Polje |
| Smrt | 18. 8. 2023. (dob: 78) Sarajevo |
| Nacionalnost | Jugoslaven[2] |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | književnik |
| Opus | |
| Jezik | srpskohrvatski[2] |
| Znamenita djela | |
| |
Biografija uredi
Gimnaziju završio u Bijelom Polju, Filozofski fakultet u Sarajevu, a postdiplomski studij na Filološkom fakultetu u Beogradu.[1][3] Crnu Goru je napustio 1963. i više se nije vraćao.[2]
Oženio je se i imao jednu kćer.[2] Kao profesor radio u autosaobraćajnoj školi i u gimnaziji "Pero Kosorić".[3] Godine 1976. izabran za asistenta na Filozofskom fakultetu, gdje je radio do 1986., zatim je bio urednik u Izdavačkoj kući "Veselin Masleša".[3] Na sarajevski Filozofski fakultet vratio se 1992. godine, gdje je 2000. obranio doktorat na temu Jezik Zogovićeve poezije.[1][3] Tijekom rata u BiH se angažirao na razobličavanju velikosrpske politike. Osobito mu je značajno djelo ratne proze Smrt je majstor iz Srbije (1994.), u kojem je opisao i svoja prijeratna iskustva s Radovanom Karadžićem, nekoć kolegom pjesnikom. Jedno vrijeme bio je počasni predsjednik Liberalnog saveza Crne Gore.
Kolumnist u više crnogorskih i bosanskohercegovačkih novina, pisao je među ostalim i za list Monitor. Umro je 18. augusta 2023. u Sarajevu gdje je dugim godinama živio i pisao.
Djela uredi
- Nedjelja (poezija, 1970)
- Antologija najnovijeg bosanskohercegovačkog pjesništva (1974)
- Osmatračnica (poezija, 1976)
- Sijermini sinovi (poezija, 1979)
- Rodonačelnik (roman, 1982)
- Četvrti genije: ogled o jednom naučnom skandalu (polemika, 1988)
- Smrt je majstor iz Srbije (proza, 1994)
- Kralj i olupina (poezija, 1996)
- Na ledu zapisano (eseji, 1997)
- Moj svijet izgubljeni (2000)
- Poljska konjica (poezija, 2002)
- Bosanska priča (proza, 2003)
- Markovi konaci (proza, 2005)
- Rastanak s Arencanom[4] (2006)
- Dok prelazim u mumiju (2007)
- Da je barem devedest treća: decenija i po bosanskohercegovačkog pjesništva (2009)
- Tunjo veliki i u tunje mali (2009)
- Bijeg na visoravan: priče (2010)
- Miško Kesedžija i njegove bize: esej o montenegrinjskom zlu (2012)
- Njih tri (2016)
- Bijeli glog iz Papa (2016)
Druga objavljena djela uredi
- Poezija Emily Dikinson (prijevod zajedno zajedno sa Jasnom Levinger, 1986)
- Šarl Bodler, Cvijeće zla (prijevod, 2000)
- Chiedo scusa se vi parlo di Sarajevo (izdanje na talijanskom, 1996)
Nagrade uredi
Nagrađen je sa brojnim priznanjima:
- 1970. Brankova nagrada.
- 1971. Nagrada Trebinjskih večeri poezije.
- 1979. Nagrada ”Svjetlosti”.
- 1982. Nagrada ”Svjetlosti”.
- 1989. Nagrada ”Svjetlosti”.
- 1993. Fund for Free Expression Award.
- 1997. Otvoreno društvo BiH SOROS za knjigu eseja.
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 „Marko Vešović”. P.E.N. Centar u Bosni i Hercegovini. 27. 12. 2021.. Pristupljeno 25. 5. 2023.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Dizdar, Selma (27. 12. 2021.). „Marko Vešović”. federalna.ba. Pristupljeno 25. 5. 2023.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3
(PDF) „Festival Književnost Uživo: Marko Vešović”. Hrvatsko Društvo Pisaca. 2005. Pristupljeno 25. 5. 2023.
- ↑ Vešović, Marko (2006). Rastanak s Arencanom. Zagreb/Sarajevo: Naklada Zoro.
