Marko Valerije Levin
Marko Valerije Levin (Marcus Valerius Laevinus, 3. vijek pne.) bio je rimski vojskovođa u doba drugog punskog i prvog makedonskog rata.
Godine 215. pne. je izabran za pretora i poslan u Brundizij kako bi zaštitio istočnu obalu Italije i spriječio Filipa V Makedonskog da pošalje pojačanja Hanibalu. Sljedeće godine je dobio status propraetora, te je s vojskom prešao Jadran u Iliriju, gdje je od Makedonaca preoteo Orik i iznenadnim prepadom razbio Filipovu opsadu Apoloniju. Sljedećih nekoliko godina je nastojao suzbiti Filipove pokušaje pohoda na Italiju, i to uz podržavajući Etolski savez.
Godine 210. pne. je izabran za konzula, zajedno sa Markom Klaudijem Marcelom. Tada je napustio Grčku, ostavivši je svom zamjeniku - prokonzulu Publiju Sulpiciju Galbi Maksimu. Povjerena mu je Sicilija gdje je krajem iste godine osvojio posljednje kartaginsko uporište Akragas (današnji Agrigento). Nakon završetka ratnih operacija, posvetio se obnovi poljoprivrede na otoku kako bi stvorio zalihe hrane za Hanibalovim pohodima opustošenu Italiju. Godine 208. pne. je otpolovio za Sjevernu Afriku gdje je napao Klupeju i porazio kartaginsku flotu. Godine 207. pne. je opustošio obalu oko Utike i Kartagine, te uništio još jednu kartaginsku flotu. Godine 206. pne. je vraćen u Rim, a zamijenio ga je pretor C. Servilius Geminus.
Izvori uredi
- Caven, Brian (1980). "The Punic Wars", Weidenfeld & Nicholson