Marko Todorović (knez)

Za ostale upotrebe, v. Marko Todorović.

Marko Todorović ili Abdula Marko (1780, Matejevac—1823, Požarevac) je bio prvi knez požarevačke nahije iz doba kneza Miloša Obrenovića. Podigao je bunu protiv Miloša, a posle propasti pobune nije pogubljen već ga Miloš pomiluje. Marko se tada povuče u Požarevac gde je živeo do tragične pogibije.

Biografija uredi

Marko je rođen 1780. godine u Matejevcu blizu Niša. Išao je u školu u Nišu, ali kad je kamenom ubio turskog mladića i u strahu od kazne beži. Prvo beži u selo Šiljegovac, pod planinom Jastrebac, potom odlazi u Paraćin, međutim tu ga Turci spaze i on iz straha odatle pobegne u Požarevac.

U Požarevcu se Marko bavio trgovinom, uortačivši se sa poturčenim Srbinom iz Dubravice Abdulom. Marko se uključuje u Prvi srpski ustanak i ubrzo se odlikuje u bitkama pa ga postave za barjaktara. U jednoj bici kod Paraćina biva ranjen u ruku i od tada više ne učestvuje u borbama. Dok se lečio u Ramu, bio je carinar, a kad ustanak propadne on beži preko Dunava 1813. godine.

Već 1815. godine, čim je čuo za Takovski ustanak, Marko se vraća u Srbiju. Odmah učestvuje u borbama oko požarevačkog utvrđenja, biva ponovo ranjen i tu ga primeti knez Miloš. Po završetku borbi ga knez Miloš postavi za prvog kneza Požarevačke nahije, a prema nekadašnjem ortaku nazove ga Marko Abdula. Tako je ime Abdula ostalo Marku do smrti.

Marko je jedno vreme bio knez čitave požarevačke nahije, ali knez Miloš napravi reorganizaciju kneževine i postavi Joksu Milosavljevića za Velikog Serdara Podunavskog, pa mu je Marko bio podređen. Marko pod nagovorom raznih nezadovoljnika reši da se pobuni protiv Miloša. Čak je i Marašli ali Paša podgrevao takvo nezadovoljstvo a pridružio mu se i Stevan Dobrnjac, brat Petra Dobrnjca.

Marko Abdula i Stevan Dobrnjac 25. marta 1821. godine podignu bunu, kasnije zapamćenu kao Abdulina buna, koja je potrajala svega do 9. aprila i jedva da je ostavila nekakvog traga. Knez Miloš je brzo reagovao i ugušio bunu pre nego što se i razvila. Marko i Stevan se razbežaše, Marko u šume a Stevan kod Turaka u Leskovac. Nije prošlo dugo a Marko se vrati iz šume gladan i propao, predavši se knezu Milošu. Miloš mu oprosti, pomiluje ga za pobunu ali ga ne vrati da bude knez.

Marko se vratio mirnom životu u Požarevcu, sve do noći pred svetog Savu 1823. godine kada ga je ispred kuće iz potaje pogodilo puščano zrno.

Njegovi potomci se i dan danas prezivaju Abdulići.

Literatura uredi

  • Milan Đ. Milićević, Pomenik znamenitih ljudi u srpskoga naroda novijega doba, Srpska kraljevska štamparija, Beograd, 1888