Marija Margita Bogner

Marija Margita Bogner VHM (* kao Etelka Marija Ana Bogner), (15. prosinca 1905., Melenci (Torontalska županija Austro-Ugarska; danas: A.P. Vojvodina Srbija) † 13. svibnja 1933., Érd, Mađarska).

Časna Marija Margita Bogner

Marija kao časna sestra od Pohođenja BDM
Djevica (VHM)
Rođen/a (1905-12-15)15. 12. 1905., Melenci (Torontalska županija Austro-Ugarska; danas: A.P. Vojvodina Srbija)
Umro/la 13. 5. 1933. (dob: 27), Érd, Mađarska
Štuje se u Katolička crkva
Glavno svetište grob u Érdu, Mađarska
Kalendar svetaca 13.11.

Životopis uredi

 
Vojvođansko selo Melenci – pogled sa ljekovitoga i slanoga jezera Rusanda
 
Križ iz 1855 usred Melenaca, odakle se vidi kuća, u kojoj se 1905. godine rodila Marija Margita Bogner
 
Kuća u Zrenjaninu, u kojoj je sa majkom i braćom živjela Marija Margita Bogner poslije 1915.

Marija Margita Bogner je rođena dana 15. prosinca 1905 u velikom selu Melenci, u Torontalskoj županiji, u Austro-Ugarskoj monarhiji, a danas je to Autonomna pokrajina Vojvodina u sjevernoj Srbiji. Na krštenju u župnoj crkvi u Elemiru blizu Velikog Bečkereka je karštena kao Etelka Marija Ana. Otac, dr. Ivan Bogner, je bio porezni bilježnik u mjestu, a majka, Etelka Schiller, je bila domaćica, koja je iza toga rodila još petoro djece. Porodica je bila duboko pobožna. Niskog rasta, a nemirna, živahna i vesela Etelka je bila kao sunčana zraka u domu i takva je ostala sve do smrti. Otac je bio premješten 1906 u Tordu. Tamo je pošla Etelka u pučku školu , gdje je brzo pokazala svoje izvanredne talente. Otac je tamo iznenada umro 17. listopada 1915. A udovica sa šestoro djece se seli u potrazi za poslom. Tako je mogla Etelka u Velikom Bečkereku (danas Zrenjanin), usprkos teške bolesti, koja ju je snašla 1914. godine, uspješno završila trgovačku školu kod časnih sestara [[notredamke| notredamki. Sama je priznala, da u školi nije bila uvijek baš uzornoga vladanja i voljela je šale, koje se nekada profesoricama nisu svidjele. Tako je jednom napisala na tablu, da je nastavnica bolesna. Kad je ona došla u razred, bio je prazan. Drugog dana htjela se nemirnica otkupiti time, da joj je poklonila veliki buket cvijeća.

Poslije krizme, koju je primila sa 18 godina, 1. lipnja 1923, u njezinoj je duši nastupio preokret. Sveti Duh ju je tako ispunio, da je odlučila posvetiti se Bogu. Željele je najprije u Karmel, kod karmeličanki, ali je zbog boležljivosti nisu primile ni one ni notredamke. Ona se ipak sama posvetila duhovnosti. Htjela je pošto poto postati časna sestra te je uzela za geslo: Semper fidelis (Uvijek vjerna). [1]

6. kolovoza 1927 je otišla od kuće, u koju se više nije vratila: a 10. kolovoza je stigla u Thurnfeldski samostan. [2]

Izvori uredi

Galerija slika uredi