Mari je bio drevni grad u Siriji smješten na modernom lokalitetu Tell Hariri, na zapadnoj obali rijeke Eufrat. Smatra se da je bio naseljen od 5. milenijuma pne., iako je najveći uspon imao od 2900. pne. do 1759. pne., kada ga je razorio Hammurabi. Za Abrahama se vjeruje da je prošao kroz Mari na svom putu od Ura do Harrana.

Intendant Ebih-Il, pronađen u hramu boginje Ištar u Mariju, Arhajske dinastije (cca. 2400. pne.), Muzej Louvre

Otkriće i iskopavanje uredi

Mari je otkriven 1933. u istočnom dijelu Sirije, u blizini granice s Irakom. Kada je beduinsko pleme je kopalo brežuljak nastojeći pronaći nadgrobni kamen za nedavno umrlog člana, pronašlo je bezglavu statuu. Nakon što je vijest o tome došla do francuskih vlasti - koje su tada imale mandat nad Sirijom - one su istražile slučaj te je 14.12. 1933. otpočelo iskopavanje od strane arheologa iz pariškog Louvrea. Vrlo brzo je napravljen niz otkrića, uključujući hram boginje Ištar slijedećeg mjeseca. Mari su arheolozi nazvali "najzapadnijim ogrankom sumerske kulture". Od početka otkopavanja je pronađeno preko 25.000 glinenih pločica s natpisima na akadskom jeziku, pisanim klinastim pismom.

Mari je od 1933. iskopavan svake godine (osim u periodu 1939-1951). Do godine 2005. je iskopano manje od polovice područja razmjera 1000 x 600 m. Iako su arheolozi pokušali otkriti koliko se tamo nalazi slojeva, to se ispostavilo nemogućim. Prema francuskom arheologu Andréu Parrotu, "svaki put kada bi vertikalna sonda pokušala prodrijeti u djevičansko tlo, napravila bi tako važno otkriće da smo morali otpočeti horizontalno kopanje".

Drevna historija uredi

 
Pločica marijskog kralja Zimri-Lima, cca. 1780. pne., Muzej Louvre

Mari je bio naseljen od 5. milenijuma pne., ali je stvarno važnost stekao u trećem i drugom milenijumu pne. Stanovnici Marija su bili semitskog porijekla, a za njih se smatra da su dio eblaitske i akadske migracije.

Prvo zlatno doba uredi

Grad je napredovao zahvaljujući svom strateškom položaju na ruti između sumerskih gradova donje Mezopotamije i gradova sjeverne Sirije. Sumer je imao potražnju za građevinskim materijalom kao što su drvo i kamen iz sjeverne Sirije, te su ti materijali morali prolaziti kroz Mari na svom putu u Sumer.

Prvo razaranje uredi

Nakon perioda važnosti koji je počeo oko godine 2900. pne., Mari je uništen oko 2350. pne.. To je uništenje donijelo period relativnog opadanja važnosti u regiji te je grad postao ništa više nego malo selo. Historičari su podijeljeni po pitanju tko je uništio grad; neki navode Sargona Akkadskog (koji navodi da je prošao kroz Mari na svom slavnom pohodu na zapad), dok drugi tvrde da su to bili Eblaiti, tradicionalni trgovački suparnici Marija.

Drugo Zlatno doba uredi

Status grada se ponovno poboljšao nakon dolaska amoritske dinastije. Drugo Zlatno doba je počelo oko 1900. pne.. Dva značajna arheološka otkrića datiraju iz ovog perioda. Palača Zimri-Lima, kralja Marija, imala je oko 300 soba. Palača je vjerojatno bila najveća na svijetu, i uživala veliki ugled mešu susjednim narodima. Navodno su kralj Yahmad od Aleppoa i kralj od Ugarita obojica izrazili želju da posjete palaču i na svoje oči vide njenu raskoš. U to doba su stvorene i državne arhive. Iz tih je arhiva preuzeto 25.000 pločica s klinastim pismom. Pločice su, prema Andre Parrotu, "donijele potpunu reviziju hronologije Drevnog Bliskog Istoka i dodale 500 novih naziva za mjesta, zbog čega se morala ponovno stvarati karta drevnog svijeta".

Konačno uništenje uredi

Mari je ponovno uništen 1759. pne. od strane Hammurabija. Taj su događaj dobro dokumentirale pločica iz državnih arhiva koje pripovijedao kako se Hammurabi sukobio sa starim saveznikom Zimrilimom i pobijedio ga u boju. Nakon ovog uništenja, grad su povremeno naseljavali Asirci i Babilonci, ali je do dolaska Grka Mari ostao tek selo, da bi nakon toga potpuno netsao iz historije.

Ekonomija uredi

Mari je od seoceta izrastao u veliki grad zahvaljujući tome što se nametnuo kao trgovačko središte, te raznolikosti roba koje su se u njemu nudile. Odatle su se kontrolirale trgovačke rute između zapadnog Irana, Mezopotamije, Karkemiša i dijelova Anadolije. Potvrđeno je da su se Marijem trgovali Ur, Aleppo i Ugarit. U gradu su se mogle nabaviti datulje, masline, ghrnčarija, porculan, žito, drvo i kamen.

Kultura i religija uredi

Građani Marija su bili poznati po živopisnim frizurama i dojeći, a smatrali su se Mezopotamcima, iako je grad bio više od 240 km uzvodno od Babilona. Zbog toga neki drže da je nastao kao trgovačka stanica gradova iz južne Mezopotamije.

Stanovnici Marija su štovali niz sumeranskih bogova i boginja. Dagan, božanstvo oluja, je imalo vlastiti hram, isto kao Ishtar, boginja plodnosti, i Shamash, bog Sunca. Za Shamasha je vjerovalo da sve zna, i na mnogim pečatima je prikazan kako stoji između dvaju velikih vrata. Zahvaljujući Marijevoj trgovačkoj mreži, sumerski bogovi su doprli do ne-sumerskih gradova kao Ebla i Ugarit te tamo postali dio lokalnih kultova.

Eksterni linkovi uredi