Margita (rum. Mărghita, mađ. Nagymargita) je naselje u Srbiji u opštini Plandište u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 1047 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1313 stanovnika).

Margita


Pravoslavna crkva u selu

Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Vojvodina
Upravni okrug Južnobanatski
Opština Plandište
Stanovništvo
Geografija

Istorija uredi

Godine 1597.godine pominje se prvi put Margita. U 17-tom veku Szent Margita. U 19-tom veku – Nagy Margita. A od 1919.godine Margita.

Godine 1597. pominje se kao posed Gašpara Tota. Verovatno je, da je naselje prozvano po crkvenom patronu. Stanovnici naselja bili su Srbi.-1713.godine imalo je 22 doma.

Godine 1724.godine odselilo se mnogo stanovnika, na čija su se mesta, verovatno odmah posle 1740.godine naselili Rumuni, čija prezimena – Ardeljan, Caran, Šipecan, Gatajanc jasno odaju odakle su ovamo došli. Podignuta je crkva brvnara 1742.godine a 1810.sazidana je srpska crkva. 1835.god na Duhove, završeno je zidanje sadašnje crkve, koja je osvećena 1836.dodine.

Od 1716. do 1830.godine prolazila je pošta iz Temišvara kraj Dente, Margitice i Alibunara za Pančevo. .

Godine 1854. popisano je 1922 stanovnika. .

4.maja 1889.godine otvorena je železnička stanica na novo sagrađenoj pruzi Veliki Bečkerek- Margita, a 1.jula 1891.godine otvoren je saobraćaj i na novoj pruzi za Vršac. Na dan 31.januara 1821.godine popisano je 1807 stanovnika, od kojih je bilo: Srba 707, Slovaka 1, Rumuna 937, Nemaca 24, Mađara 69, i ostalih 35. .

Prilikom radova na prokopavanju moravičkog kanala, iskopan je jedan mamutov kostur, od kojuh se više kostiju čuva u vršačkom muzeju.[1]

Demografija uredi

U naselju Margita živi 808 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,8 godina (40,8 kod muškaraca i 42,7 kod žena). U naselju ima 368 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,85.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 1863 [2]
1953. 1975
1961. 1998
1971. 1827
1981. 1550
1991. 1313 1111
2002. 1261 1047
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
462 44.12%
Rumuni
  
303 28.93%
Romi
  
107 10.21%
Mađari
  
100 9.55%
Jugosloveni
  
37 3.53%
Makedonci
  
13 1.24%
Slovaci
  
7 0.66%
Nemci
  
3 0.28%
Hrvati
  
2 0.19%
Slovenci
  
2 0.19%
Ukrajinci
  
1 0.09%
Muslimani
  
1 0.09%
Bugari
  
1 0.09%
nepoznato
  
4 0.38%


Galerija uredi

Reference uredi

  1. Milekerovi letopisi Opština u južnom Banatu ISBN 86-85075-04-1:142-143
  2. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  3. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Korišćena Literatura uredi

  1. Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavljeno 1927„Napredak Pančevo,,
  2. Teritorija Podunavske Oblasti napisao Dr. Vladimir Margan Predsednik Obl. Odbora Smederevu 1928.*
  3. Istorijiski preglad Podunavske Oblasti Banatski deo napisao: Feliks Mileker bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928.
  4. Letopis Opština u južnom Banatu: Banatska mesta i običaji Marina M.(Beč 1999). Letopis period 1812–2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju o Banatskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani.

Spoljašnje veze uredi

Naseljena mesta opština Plandište

Plandište Banatski Sokolac Barice Velika Greda Veliki Gaj Dužine Jermenovci Kupinik Laudonovac Margita Miletićevo Markovićevo Stari Lec Hajdučica (Plandište)