Marcel Carné (Marsel Karne, 18. avgust, 1906[1] - 31. oktobar, 1996.) bio je francuski filmski reditelj.

Marcel Carné
Biografske informacije
Rođenje(1906-08-18)18. 8. 1906.
Francuska Pariz, Francuska
Smrt31. 10. 1996. (dob: 90)
Francuska Clamart, Hauts-de-Seine, Francuska
PartnerRoland Lesaffre
Opus
Djelatni period1936 - 1976

Carné je rođen u Parizu. Majka mu je umrla kada je imao pet godina.[2] Carné je započeo svoju karijeru kao filmski kritičar i postao je urednik nedeljne publikacije, Hebdo-Films,[3] i radio je za Cinémagazine i Cinémonde između 1929. i 1933.[4] Istovremeno je radio na nemim filmovima kao asistent kamere sa rediteljem Jacquesom Feyderom. Do svoje 25 godine, Carné je već snimio svoj prvi kratki film, Nogent, Eldorado du dimanche (1929). Asistirao je Feyderu (i Clairu) na još nekoliko filmova sve do La kermesse héroïque (1935).

Feyder je prihvatio da radi u engleskoj za Alexandra Kordu, sa kojim je snimo Knight Without Armour (1937), i omogućio je Carnéu da preuzme njegov projekat, Jenny (1936), kao reditelj.[4] Ovaj film je označio uspešan početak saradnje sa nadrealističkim pesnikom i scenaristom Jacquesom Prévertom. Ova saradnja je trajala preko 10 godina, tokom kojih su Carné i Prévert napravili svoje najbolje filmove. Zajedno su pripadali poetskom realizmu, filmskom pokretu fatalističkih tragedija.

Tokom nemačke okupacije Francuske, Carné je radio u Vichyjevoj zoni, gde je delovao subverzivno na pokušaje režima da kontrolišu umetnost; nekoliko njegovih saradnika su bili Jevreji, među kojima su bili i Joseph Kosma i scenski dizajner, Alexandre Trauner. Pod veoma teškim uslovima napravili su Carnéov najhvaljeniji film, Les Enfants du paradis (1945), objavljen nakon oslobođenja Francuske. Krajem 1990-ih ovaj film je izglasan za najbolji francuski film veka u anketi u kojoj je učestovalo 600 francuskih kritičara i profesionalaca. Posle rata on i Prévert, prateći trijumf poslednjeg filma, uradili su najskuplji film koji je ikada urađen u Francuskoj. Međutim, film Les Portes de la nuit je bio loše ocenjen od strane kritičara i propao je kod publike. To je, ujedno, bio i njihov poslednji završeni film.

Carnéova reputacija je 1950-ih bila ukaljana. Kritike časopisa Cahiers du Cinema, koji su predvodili Novi talas, odbacivali su ga i sve zasluge za useh njegovih filmova su pripisivali Prévertu.[5] Osim njegovig hit filma iz 1958, Les Tricheurs, Carnéovi posleratni filmovi su imali uglavnom negativne ocene, koje su dolazile bilo od kritičara ili od drugih članova filmske industrije. Godine 1958. Carné je bio predsednik žirija na Berlinaleu.[6] Carné je svoj poslednji film snimio 1976.

Marcel Carné i Roland Lesaffre, 1995.
Grobnica Carnéa i Lesaffrea.

Carné nije krio da je gej, ali to nije ni isticao u prvi plan. Nekoliko njegovih kasnijih filmova sadrže reference na homoseksualnost ili biseksualnost. Njegov partner je bio Roland Lesaffre, koji se pojavljivao u mnogim njegovim filmovima.

Marcel Carné je umro 1996. godine u Clamartu, Hauts-de-Seine, a sahranjen je na groblju Saint-Vincent na Montmartreu. Roland Lesaffre je 2009. godine sahranjen pored njega.

Delimična filmografija uredi

Izvori uredi

  1. „1909 ou 1906 ? le problème de la date de naissance de Marcel Carné ou le centenaire de Marcel Carné en 2009”. Arhivirano iz originala na datum 2009-10-13. Pristupljeno 18.8.2010. 
  2. Gary Arnold. „http://www.washingtontimes.com/news/2009/aug/09/vaults-remembering-marcel-carne//print/ "Vaults: Remembering Marcel Carne"”. The Washington Times. 
  3. Alan Riding (1.1.1996). „"Marcel Carne, Film Director, Dies at 90",”. New York Times. Pristupljeno 18.8.2010. 
  4. 4,0 4,1 Richard Roud "Marcel Carné and Jacques Prevert" in Roud Cinema: A Critical Dictionary: Volume One, Aldrich to King, London: Secker & Warburg, 1980, p.189-92, 189, 191 Citirano prema tekstu na engleskoj Wikipediji.
  5. Gilbert Adair, Mike Goodridge (1.11.1996). „Obituary: Marcel Carné”. The Independent. Pristupljeno 18.8.2010. 
  6. „6th Berlin International Film Festival: Juries”. berlinale.de. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-23. Pristupljeno 18.8.2010. 

Eksterni linkovi uredi