Marcel Šnajder

Marcel Šnajder (Dembica, Austro-Ugarska Monarhija 28. 1. 1900 – ?, 1941), jugoslavenski filozof i matematičar, jedan od prvih doktora filozofije u Bosni i Hercegovini za vrijeme Kraljevine Jugoslavije.

Marcel Šnajder
Rođenje(1900-01-28)28. 1. 1900.
Dębica, Austro-Ugarska Monarhija
Smrtjul 1941. (dob: 41)
?, Lika, Kraljevina Jugoslavija
Uzrok smrtiubijen tijekom Holokausta
PrebivališteSarajevo, Kraljevina Jugoslavija
NacionalnostJugoslaven
EtnicitetJevrej[1][2][3][4]
DržavljanstvoKraljevina Jugoslavija
Alma materFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Suprug/aVera Šnajder
DjecaMilica Šnajder

Biografija uredi

Dr. Marcel Šnajder je rođen u jevrejskoj porodici 28. 1. 1900 godine u Debici (današnja Poljska) za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije.[1] Odatle su mu roditelji, u njegovom ranom djetinjstvu, s činovničkom službom prešli u bosansko-hercegovačku provinciju.[1] Klasično gimnazijsko školovanje započeo je u Mostaru i, u godinama Prvog svjetskog rata, nastavio i završio u Travniku. Opseg njegovog talenta i intelektualnog interesa bio je već u ovim gimnazijiskim godinama toliko prostran da ga nije mogao ispuniti program školskog obrazovanja i dosta opsežno, ali pažljivo kontrolisane školske lektire. U godinama nakon rata upisao je univerzitetske studije u Zagrebu i Beču.[3] Studirao je godinu dana u Zagrebu, a zatim u Beču filozofiju tj. čistu filozofiju, matemutiku i fiziku.[2] 1924 godine Marcel je završio studije matematike i filozofije na Zagrebačkom univerzitetu i iste godine predao doktorsku disertaciju pod naslovom "Pokušaj određenja istine", a koju je sa istaknutim uspjehom odbranio 1925 godine.[3] 1924 godine zaposlio se kao profesor matematike i filozofije na "I ženskoj gimnaziji" u Sarajevu,[3] odakle je 1939 godine iz političkih razloga za kaznu bio premješten u Gornji Milanovac, gdje ga je i zatekao Drugi svjetski rat.[2] Njegovo prisustvo odmah se osjetilo u krugu naprednih nastavnika sarajevskih srednjih škola gdje je, zajedno sa Ognjenom Pricom, Stjepanom Tomićem, Jovanom Kršićem i Kalmijem Baruhom unosio novi duh i nova shvatanja o ulozi škole i nastavnika u društvenim kretanjima. Od učenika je tražio mnogo i postizao mnogo, ne sredstvima pritiska, straha i nametnute discipline, nego svojim sistemom nastave iz kojeg je uvijek zračio i njegov pogled na svijet. Marcel nikad nije spadao među one, ne tako rijetke, intelektualce koji su svoja napredna ubjeđenja zadržavali za sebe i u sebi. On ih je smjelo iznosio u javnost u napisima i javnim predavanjima.[3] Kao simpatizer komunizma bio je trn u oku vlastima Kraljevine Jugoslavije, naročito klerofašističkih krugova. Bio je poznat kao izvrstan predavač, velike opšte kulture, i dobar znalac književnosti i umjetnosti. Vladao je ruskim, poljskim, njemačkim i francuskim jezikom.[2]

Obim Marcelovog naučno-publicističkog djela obuhvata preko 40 radova, pretežno objavljenih u časopisu "Pregled"« u periodu od 1932 do 1940 godine, koji se, velikom većinom odnose na filozofske i sociološke teme. U oblast matematike spadaju njegove naučne rasprave, recenzije i udžbenici, te radovi koji su objavljeni u stručnim časopisima i posebnim knjigama, ili preostali u rukopisima.[3] Najvažniji mu je rad prevod Kantova "Vječnog mira", koji je snabdio predgovorom.[2]

Posljednjih dana jula 1941 godine ustaše su uhapsile Marcela zajedno za Perom Pešutom. Odveden je i ubijen iste godine negdje u ustaškim jamama u Lici.[2]

Reference uredi

Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica El Mundo Sefarad. Vidi Wikipedia:Dozvole za objavljivanje (Wikipedia:Dozvole za objavljivanje/El Mundo Sefarad).

  1. 1,0 1,1 1,2 Ognjen Kraus, 1998, str. 90
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Dr Marcel Snajder. El Mundo Sefarad. Preuzeto 30. 10. 2015
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 Anto Babić. Dr Marcel Šnajder. Benevolencija (Jevrejska zajednica Bosne i Hercegovine). Preuzeto 30. 10. 2015
  4. Šnajder, Marcel. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Preuzeto 18. 3. 2016

Literatura uredi

  • Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj., Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-2-9