Marcantonio Giustinian
Marcantonio Giustinian (Venecija, 2. mart 1619. - Venecija, 23. mart 1688.) bio je 107 mletački dužd koji je vladao od 26. januara 1684. do svoje smrti. [1] [2]
| Marcantonio Giustinian | |
|---|---|
| |
| Portret dužda Marcantonia Giustiniana | |
| Vladavina | 1684. - 1688. |
| Prethodnik | Alvise Contarini |
| Nasljednik | Francesco Morosini |
| Rođenje | 2. mart 1619. Venecija, Mletačka Republika |
| Smrt | 23. mart 1688. Venecija, Mletačka Republika |
| Pokop | Zanipolo, Venecija |
Biografija uredi
Marcantonio je bio potomak bogate i uticajne venecijanske porodične dinastije - Giustinian (ili Zustiniàn), koja je za sebe tvrdila da potječe još iz rimskih vremena (gens romana).
Nakon što je diplomirao filozofiju na Univerzitetu u Padovi, počeo je obavljati važne javne funkcije za Mletačku Republiku. Između ostalog bio je providur zadužen za javnu nabavu i rezerve (provveditore alle granaglie e biade) i to u vrijeme Kandijskog rata, zatim ambasador u Francuskoj, gdje je dobio titulu viteza. [2] Pored tog bio je i savjetnik dužda i Savjeta desetorice.
Kad su mu porodica i sam Veliki savjet predložili da se kandidira za dužda, ispočetka je odbio, jer nije bio oženjen, a ionako se namjeravao zarediti (bio je jako pobožan) i otići u samostan na otoku San Giorgio Maggiore. Ali su ga oni ipak uvjerili, pa je 26. januara 1684. u dobi od 65 godina jednoglasno izabran za dužda. [2]
Jedna od prvih stvari koju je poduzeo bila je rehabilitacija bivšeg admirala Francesca Morosinija (budućeg dužda) nepokolebljivog branitelja Kandije, koji je u to vrijeme bio optužen zbog potpisivanja mirovnog sporazuma sa Visokom portom. On je nakon što je ponovno preuzeo komandu nad mletačkom mornaricom uspio u potpunosti sanirati njeno stanje i postići veličanstvene pobjede protiv Osmanlija kod Preveze, Lefkade, Koronija i Kalamate. [2]
Marcantonio Giustinian je u ime Mletačke Republike potpisao u martu 1684. savez s Papinskom državom, Kraljevinom Poljskom i Austrijom, nakog kojeg su mletačke snage započele Morejski rat (1684. - 1699.) pa su do 1686. ponovno zauzeli Metoni, Pylos i Argos na Peloponezu. [2]
Navodno mu je i sam Veliki vezir Mustafa Ćuprilić u augustu 1687. došao odati počast, nakon što su savezničke snage zauzele Nafplio. Do kraja iste godine pao je Korint, Patras i Naupakt, praktički gotovo cijeli Peloponez i južna Dalmacija. [2]
Marcantonio Giustiniani iznenada je umro 23. marta 1688., pokopan je po vlastitoj želji u kapeli San Francesco della Vigna, u venecijanskoj bazilici - Zanipolo. [2]
| Prethodnik: Alvise Contarini |
 Mletački dužd (1684. - 1688.) |
Nasljednik: Francesco Morosini |
Izvori uredi
- ↑ „Doges of Venice” (engleski). Tacitus. Pristupljeno 17. 12. 2013.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 „Marcantonio Giustiniani” (talijanski). Giustiniani. Pristupljeno 17. 12. 2013.
