Otvori glavni meni
Manfred Sternberg
Nema slobodne slike
Rođen/a 27. februar 1892. (1892-02-27)
Slavonska Požega, Austro-Ugarska Monarhija
Umro/la decembar 1968. (dob: 76)
New York City, Sjedinjene Američke Države
Prebivalište Zagreb, Kraljevina Jugoslavija
New York City, Sjedinjene Američke Države
Nacionalnost Jugoslaven
Amerikanac
Etnicitet Židov[1][2]
Državljanstvo Kraljevina Jugoslavija
Sjedinjene Američke Države
Zanimanje industrijalac
Suprug/a/zi/ge Lili (Prister) Sternberg
Djeca Lucija (Sternberg) Rosenberg
Marijo Sternberg-Sorell
Roditelji Žiga i Paulina Sternberg
Rodbina Feliks Sternberg
(brat)

Manfred "Ferdo" Sternberg (Slavonska Požega, 27. 2. 1892New York City, New York, Sjedinjene Američke Države, 1968), utjecajni jugoslavenski industrijalac, cionist, član upravnog odbora Jugoslavenske gospodarske komore i kapetan Vojske Kraljevine Jugoslavije. Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske (NDH), april 1941, emigrirao je u Sjedinjene Američke Države (SAD), spasivši na taj način svoj i živote supruge i dvoje djece.

BiografijaUredi

Kapetan Manfred Sternberg je rođen 27. 2. 1892 godine u Slavonskoj Požegi u židovskoj porodici Žige Sternberga[3] koja je obitavala na ovim prostorima preko sto godina.[4] Otac kapetana Sternberga je u Slavonskoj Požegi bio vlasnik tvornice alkoholnih pića "Žiga Sternberg i drug d.d." i mlina.[3] Nakon završene osnovne i srednje škole, kapetan Sternberg se preselio u Zagreb gdje je studirao. U Zagrebu je upoznao svoju buduću suprugu Lili, kćer prominentnog zagrebačkog arhitekta Otta Pristera. Iz tog braka sa Lili, kapetan Sternberg je imao kćer Luciju i sina Marija. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio vlasnik mnogih poduzeća i tvornica na području Banovine Hrvatske i Dravske banovine.[4] Kapetan Sternberg je bio jedan od imućnijih Zagrepčana.[2] Također je bio izuzetno aktivan u cionističkom pokretu zemlje tj. Savezu cionista Jugoslavije. Kao kapetan vojske Kraljevine Jugoslavije i predstavnik proizvođača alkolnih pića, 29. 6. 1934 godine, posjetio je SAD. U SAD-u je tražio novo tržište za distribuciju alokoholnih proizvoda Kraljevine Jugoslavije. Posjetio je Chicago, Detroit, New York, Washington i Philadelphiju. Tom prilikom je posjetio i Židovske zajednice tih gradova, uspoređujući njihov prosperitet sa onim u Kraljevini. Kapetan Sternberg je istaknuo da je Kraljevina Jugoslavija dom preko 70.000 Židova podjeljenih na aškenaske i sefardske zajednice, te da život jugoslavenskih Židova ne može biti bolji, navodeći da su jugoslavenski Židovi involvirani u sve aspekte gospodarskog, trgovačkog i socijalnog života. Isto tako je rekao da su jugoslavenski Židovi uglavnom u povoljnom ekonomskom položaju, uživajući najširu političku, gospodarsku i socijalnu slobodu za razliku od ostalih Židovskih zajednica na jugoistoku i istoku Europe, te u Nacističkoj Njemačkoj. Dodao je da samo Židovi u Južnoj Srbiji tj. Moravskoj banovini, te u blizini Soluna, osjećaju posljedice siromaštva. U New Yorku je čak napomenuo da su mnogi predstavnici-službenici Vlade Židovi, a i da je osobni liječnik kralja Aleksandra I Židov. Inspiriran onime što je vidio u SAD-u, kapetan Sternberg je povratkom u domovinu entuzijastično primjenio pojedine američke metode u industriji Kraljevine Jugoslavije.[4] Kapetan Sternberg je bio izuzetno aktivan u zbrinjavaju austrijskih i njemačkih Židova na tlu Kraljevine Jugoslavije, a koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove porastom antisemitizma u Nacističkoj Njemačkoj i anšlusom Austrije.[4][5] Mnogi od tih izbjeglica su pronašli posao u struci, a ostali su bili smješteni na farmama diljem Kraljevine.[5] Uvidjevši svu narav i zlo nacizma, kapetan Sternberg je prebacio dio svojeg novca u Švicarsku i SAD. 1940 pozvan je u rezervni sastav Vojske Kraljevine Jugoslavije gdje je služio dva mjeseca. Tom prilikom je osigurao vojnu dozvolu za odlazak iz domovine, kao i certifikat u kojem je stajalo da je zastupnik (predstavnik) "Ministarstva trgovine Kraljevine Jugoslavije". Pro forma je prodao svoju tvornicu u Ljubljani, te se upoznao za konzulom SAD-a u Zagrebu. Taj konzul je ponudio kapetanu Sternbergu i njegovoj porodici vize za SAD. 29. 3. 1941 godine, kapetan Sternberg je sa suprugom i dvoje djece napustio Zagreb i uputio se automobilom u Beograd. Iz Beograda su vlakom došli u Budimpeštu gdje su odsjeli u "Hotelu Geller". Odande je kapetan Sternberg telefonirao ostatku svoje porodice u Zagreb, upozorivši ih na skoru invaziju Nacističke Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju. Slijedeći dan Sternbergovi su se uputili vlakom u Beč, da bi odande drugim vlakom došli do Švicarske granice. Ondje su prenoćili u lokalnom motelu, gdje su također noćile Wehrmachtove trupe koje su se spremale za invaziju na Kraljevinu Jugoslaviju. Kapetana Sternberga su njemački vojnici zaustavili i ispitivali, ali su odustali od daljnjeg ispitivanja nakon što su uvidjeli da je većina njegovih dozvola napisana na ćirilici. Iduće jutro su se kao putnici sa jugoslavenskim pasošima ukrcali na vlak za Ženevu, gdje su i stigli 6. 4. 1941, na sam dan invazije Wehrmachta, Italije, Mađarske i Bugarske na Kraljevinu Jugoslaviju.[3] Nakon tog spasonosnog bijega[5] tj. nakon tri tjedna u Ženevi, kapetan Sternberg je sa porodicom preko Španjolske i Portugala odplovio na brodu "SS Siborney" za SAD.[3] Stigavši u Newark u saveznoj državi New Jersey, ubrzo su se zaputili u New York gdje su započeli novi život.[3] Nakon Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, vojno zapovjedništvo Wehrmachta u Zagrebu je prije kraja juna 1941 uzelo uredski namještaj u vrijednosti 30.000 Jugoslavenski YUD, a koji je bio u vlasništvu kapetana Sternberga. Vlasti NDH tj. "Uredu za obnovu privrede Ministarstva narodnoga gospodarstva NDH" je oduzeo kuće kapetana Sternberga u Ilici i na Jelačićevom trgu u vrijednosti 8-9 milijuna YUD. Nikakva druga imovina ustaškim vlastima nije prijavljena, jer je kapetan Sterberger vlasničke udjele u poduzećima i tvornicama već prije rasprodao.[2]

Kapetan Sternberg je postao američki državljanin 25. 7. 1946 godine.[6] Preminuo je u New Yorku u decembru 1968 godine. Njegov sin Marijo je poginuo tijekom Drugog svjetskog rata kada je kao američki vojnik, pod imenom Mario Sorell (promijenio je prezime na savjet američke vojske u slučaju da ga u Europi zarobe Nijemci), sudjelovao u akciji iskrcavanja na Normandiju. Kćer Lucija se udala za novinara Morrisa Rosenberga. U SAD-u je radila za "Memorijalni muzej holokausta" u Washingtonu, te je posebice intezivno radila na dokumentima oko koncentracijskog logora Jasenovac.[3]

ReferenceUredi

  1. Ivo Goldstein, 2005, str. 270
  2. 2,0 2,1 2,2 Ivo Goldstein, 2001, str. 179, 190, 191, 192
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 ((en)) Holocaust Survivors and Victims Database: Summary of Oral history interview with Lucie Sternberg. United States Holocaust Memorial Museum. Preuzeto 21. 3. 2014
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 ((en)) Jugoslavian Jews in Favorable Position, Communities Flourish. Jewish Telegraphic Agency (20. 7. 1934). Preuzeto 29. 10. 2015
  5. 5,0 5,1 5,2 ((en)) Assassins Cost Jews Two Friends. Jewish Telegraphic Agency (10. 10. 1934). Preuzeto 29. 10. 2015
  6. ((en)) Foreign claims settlement commission of the United States; Proposed decision of the commission (claim of Lucie C. Rosenberg); stranica 1; 27. 9. 1954, Washington, SAD. Preuzeto 30. 10. 2015

LiteraturaUredi