Mandubracije (latinski: Mandubracius ili Mandubratius, 1. vijek pne.) bio je kralj drevnog britskog plemena Trinovanta.

Bio je sin trinovantskog kralja koji se u nekim rukopisima Cezarovog Galskog rata naziva Imanuencije. Kada je godine 56. ili 55. pne. Imanuencija svrgnuo i ubio Kasivelaun, Mandubracije je preko La Manchea pobjegao u Galiju i od Cezara zatražio da mu pomogne doći na vlast. Cezar je prihvatio i u dvije ekspedicije pokorio Brite, porazio Kasivelauna i natjerao ga da prizna Mandubracija kao kralja Trinovanta.

Srednjovjekovna tradicija uredi

Mandubracija britanski historičar Geoffrey of Monmoutha u svom djelu Historia Regnum Britanniae naziva Androgej (Androgaeus) i opisuje kao sina legendarnog kralja Luda. Prema toj verziji, on i Kasivelaun su bili prijatelji, ali je krvava svađa njihovih nećaka među njima izazvala sukob i potakla Androgeja da zatraži Cezarovu pomoć. Po Monmouthovoj verziji, Androgej/Mandubracije se nakon Cezarovog pohoda pridružio Cezaru i s njim sudjelovao u građanskom ratu. U kasnijim velškim verzijama Monmouthovog teksta se za Androgeja/Mandubracija koristi ime Afarwy.

John Koch vjeruje da je Mandubracije bio podloga za Manawydana, lik iz velške mitologije.

Eksterni linkovi uredi