Manastir Iviron


Koordinate: 40° 14' 44" SGŠ, 24° 17' 05" IGD

Manastir Iviron (grč: Μονή Ιβήρων) se nalazi na sjeveroistočnoj obali Svete gore. Izgrađen je krajem 10. vijeka na ruševinama opustjelog Klimentovog manastira. Osnivači su mu Gruzijci Sveti Jovan, Jeftimije i Georgije Iverski. Stari naziv za Gruziju je Iverija – otuda ime manastira Iviron. Smješten je uz obalu mora, okružen visokim zidinama četvorougaonog oblika. Sa lijeve strane ulaza u manastir nalazi se nevelika crkva sa čudotvornom ikonom Majke Božje zvanom Bogorodica Vratarica (Portaitisa). Saborna crkva Ivirona posvećena je Uspenju Presvete Bogorodice.

Manastir Iviron – pogled sa staze koja ga povezuje sa Manastirom Stavronikita.

Manastir je mnogo postradao u 14. vijeku od katalonskih gusara i pristalica unije sa Rimskom crkvom. Uspio je, ipak, da se oporavi, uz velikodušnu pomoć Paleologa i vladara Srbije i Gruzije. U teškim vremenima tokom 16. vijeka više gruzijskih vladara se pokazalo dobrotvorima manastira, izvlačeći ga iz ekonomskih nevolja. Usljed političkih prilika krajem 19. vijeka došlo je do opadanja broja Gruzijaca u Ivironu, a njegov zadnji gruzijski monah je umro 1955; otada su u njemu samo Grci.

Iviron je treći u hijerarhiji svetogorskih manastira. Među svetinje koje se čuvaju u njemu spadaju djelići ogrtača, trske i sunđera koje su upotrijebili Judeji rugajući se Gospodu, dijelovi životvornoga drveta Krsta Gospodnjeg i dijelovi moštiju mnogih svetitelja. Bogata manastirska biblioteka sadrži preko 2.000 rukopisa i preko 20.000 štampanih knjiga, uključujući značajne inkunabule. Iviron je dao mnogo svetaca i učenjaka. U njemu je danas oko trideset monaha.

Izvori uredi