Aromunski jezik

(Preusmjereno sa stranice Makedorumunjski jezik)

Aromunski jezik je jedan od istočnoromanskih jezika koji se govori u Grčkoj, Albaniji, Makedoniji, Rumunjskoj, Bugarskoj i Srbiji.[1] Aromunski je blizak rumunjskom, iako sadrži više riječi grčkog porijekla, dok je rumunjski apsorbirao puno slavenskih i mađarskih riječi.[1]

Aromunski
Države Grčka
 Makedonija
 Albanija
 Srbija
 Bugarska
 Rumunjska
RegijeMakedonija, Epir, Trakija
Jezična porodicaIndoevropski jezici
Jezični kodovi
ISO 639-1
ISO 639-3rup

Karakteristike

uredi

Pretpostavlja se da aromunski jezik govori oko 112.960 govornika[2], a možda čak i oko 300.000 govornika,[1] i to najviše u Grčkoj, po Makedoniji, Epiru, Trakiji.

Smatra se da u Albaniji ima oko 3850 govornika i to oko Gjirokastëra i Korçë, u Bugarskoj oko 9800 i to oko Blagoevgrada i Ćustendila, u Makedoniji oko 8310 i to u Bitoli, Ohridu, Prilepu, Resenu, Strugi, Skopju i Kruševu.[2]

Pretpostavlja se da u Rumunjskoj ima oko 28.000 govornika i to kod Constanțe, Tulceje, Dobrudže i u Bukureštu, a u Srbiji oko 13.000 govornika i to u Beogradu, Nišu, uz nešto razbacanih enklava po Kosovu i Vojvodini.[2]

Dijalekti aromunskog jezika su; Cipan, Vargarean, Sarbean, Farsilotu, Gramustean i Pindean.[1]

Aromunski jezik je poznat pod vrlo različitim imenima, u Makedoniji i Srbiji zovu ga Vlaškim. U Grčkoj Vlahi , u Turskoj Ulahlar, u Albaniji Vllehe ili Çobani (Čobani). Englezi ga zovu Vlachs, Nijemci Wlachen ili Walachen a Francuzi Valaques. Svi ti termini potječu od grčkog Βλάχοι (vlahoi) = pastiri. Kako Srbi nazivaju Aromune Cincarima, tako često nazivaju i njihov jezik cincarskim, u Rumunjskoj je poznat pod imenom Macedo-Romãni.[1]

Sami Aromuni odnosno Armãnji (kako sami sebe zovu), svoj jezik zovu armãneashti ili limbã armãneascã.[1]

Historija

uredi

Najraniji poznati primjeri napisani na aromunskom su manuskripti patrijarha Fotija datirani između 860. i 870., gotovo istovremeno sa manuskriptima koje je u to vrijeme napisao sv. Naum Ohridski. Krajem 18. vijeka objavljene su brojne knjige na aromunskom, sve pisane grčkim alfabetom. Nažalost, velik dio tih djela uništen je tokom rat]]ova koji su vođeni između 1750. i 1788.[1]

Prvi čovjek koji je objavio aromunski tekst na latinici početkom 19. vijeka bio dr. Loryi Constantin Roja. Tokom 1980-ih počeo se razvijati novi aromunski pravopisni sistem koji je usvojen u većini zemalja u kojima se govori aromunski, s izuzetkom Grčke i Rumunjske, gdje se još uvijek koristi grčki alfabet i stari pravopisni sistem. U novom sistemu, koji su predložila četiri aromunska pisca, i objavila 1985., više nema većina slova sa naglaskom, osim slova ã.[1]

Status

uredi

Aromunski jezik ima gotovo službeni status u Makedoniji, pa se u nekim osnovnim školama može učiti kao izborni predmet. Aromuni u Makedoniji imaju pravo govoriti svoj aromunski na sudu, a od 2006. aromunski je drugi službeni jezik (nakon makedonskog) u gradu Kruševu.[1]

Izvori

uredi
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Aromanian (Armâneaşti) (engleski). Omniglot. Pristupljeno 26. 2. 2018. 
  2. 2,0 2,1 2,2 Aromanian (engleski). Ethnologue. Pristupljeno 26. 2. 2018. 

Vanjske veze

uredi