Makedonska pravoslavna crkva – Ohridska arhiepiskopija

Makedonska pravoslavna
crkva – Ohridska arhiepiskopija

Македонска православна
црква – Охридска архиепископија
Hrišćanstvo, Pravoslavlje
Osnovne informacije o crkvi
Naziv crkve Srpska pravoslavna crkva – Ohridska arhiepiskopija
Osnivač Arhiepiskop Ohridski i Makedonski g. g. Dositej
Autokefalnost (nezavisnost) 1967, od Srpske pravoslavne crkve
Priznavanje Vaseljenska patrijaršija
Poglavar Arhiepiskop ohridski i makedonski g. g. Stefan
Sedište Skoplje i Ohrid, Severna Makedonija
Teritorija sa najviše vernika Severna Makedonija
Teritorije gde je vera još zastupljena Severna Amerika, Australija, Evropa i Novi Zeland
Jezik propovedi Crkveno-slovenski i makedonski jezik
Broj vernika oko 3.000.000[1].
Zvanični sajt www.mpc.org.mk

Makedonska pravoslavna crkva – Ohridska arhiepiskopija (MPC–OA; mak. Македонска православна црква – Охридска архиепископија, МПЦ–ОА), ili samo Makedonska pravoslavna crkva (MPC; mak. Македонска православна црква, МПЦ), zvanična je pravoslavna crkva u Severnoj Makedoniji, kanonski priznata. Nastala je odvajanjem od Srpske pravoslavne crkve 1967. godine.

Ikonostas crkve u Radovišu
Manastir Sv. Jovan Bigorski u blizini Debra
Oltar Manastira Sv. Jovan Bigorski, delo Petra Filipova
Crkva Sv. Klimenta u Skoplju
Osogovski manastir u Krivoj Palanci

9. maja 2022. - Carigradska (Vaseljenska) patrijaršija priznala je Makedonsku pravoslavnu crkvu - Ohridsku arhiepiskopiju (ali pod imenom Ohridska arhiepiskopija bez upotrebi reči Makedonija).[2]

24. maja 2022. Srpska pravoslavna crkva je priznala Makedonsku pravoslavnu crkvu - Ohridsku arhiepiskopiju kao autokefalnu.

(obe crkve su se složile, kao što stoji i u odluci vaseljenskog patrijarha, da će se Makedonska pravoslavna crkva - Ohridska arhiepiskopija zvati samo kao Ohridska arhiepiskopija bez upotrebi reči Makedonija.[3]

26. Aug 2022.  Ruska pravoslavna crkva priznala je Makedonsku pravoslavnu crkvu - Ohridsku arhiepiskopiju kao autokefalnu.[4]

Istorija uredi

Hrišćanstvo je u Makedoniji, pa i šire na Balkanu, prvi počeo da propoveda i širi apostol Pavle pri svojim misionarskim putovanjima, o čemu svedoče i „Dela Apostolska“. Njegovim putovanjima pridružili su se i apostoli Luka, Timotej, Sila i Tihik koji su i sami nezavisno od apostola Pavla podpomagali hristijanizaciju Balkana. Kroz Makedoniju je propovedao i apostol Andrej Prvozvani kojeg je postavio apostol Urban za prvog episkopa u Makedoniji. Apostol Siluan bio je prvi episkop u Solunu, a Epafrodit u Adriji ili Adrijakija (pogranično mesto uz Trakiju). Što znači da su još tada postavljeni prvi temelji organizovane Crkve. Uz to, može se spomenuti da su apostoli Aristarh i Sekund bili Solunjani, Epafrodit je bio iz Filipija, a Gaj iz Dobera (Dervija) koji se nalazi negde između Strumice i Valandova. U to vreme Makedonija je bila pod rimskom vlašću kada su joj često menjane granice i etnički sastav. Kao rezultat izvršene hristijanizacije u prva tri veka, već početkom IV veka hrišćani na prostoru Makedonije imali su organizovanu Crkvu sa crkvenom herarhijom, čiji su episkopi tada redovno učestvovali na pomesništvima i Vaseljenskim saborima.

• U V veku na prostoru cele teritorije Makedonije postojalo je više mitropolija i episkopija, od kojih su poznate bile Solun, Skoplje, Herakleja, Bargala i Stobi. U tom peridu na prostoru cele Makedonije (danas regija Makedonija) počele su da niču prve ranohrišćanske bazilike.

• Za vreme vladavine cara Justinijana I (527-565), koji je poticao iz sela Tavrision, blizu današnjeg Skoplja, bio je izgrađen nov grad i nazvan Justinijana Prima, u blizini rodnog mesta carevog. Skupski mitropolit bio je proglašen autokefalnim Arhiepiskopom. Katelijan je bio prvi Arhiepiskop Arhiepiskopije Justinijana Prime. Bilo je i drugih Arhiepiskopa, kao što su: Benenat, Pavle, Jovan I, Leon, i poslednji - Jovan IX, koji je od 680-681 godine učestvovao na Trulskom Saboru u Carigradu.

• U VII veku na teritoriji Makedonije izvršena je slovenska kolonizacija kada dolazi do mešanja starosedeoca sa Slovenima. Njihova hristijanizacija počinje tek u IX veku, hrišćanskim misijama Svete braće Ćirila i Metodija, poreklom iz Soluna. Oni su sastavili prvu slovensku azbuku i preveli Sveto pismo i druga dela koja su bila potrebna kako bi se crkvene službe i molitve odvijale na staroslovenskom jeziku kojim je narod govorio, nasuprot latinskom, grčkom i hebrejskom jeziku koji su do tada bili "jezici crkvene službe", Slovenima nerazumljivi.

Kliment Ohridski osnovao je prvi univerzitet za Slovene na ovim prostorima, a Naum Ohridski je osnovao prvi slovenski manastir na brežuljku pokraj Ohridskog jezera. U drugoj polovini X veka, u okviru Samuilovog carstva - formirana je Ohridska autokefalna Arhiepiskopija, u rangu patrijaršije, a kasnije, padom Samuilovog carstva, ponovo je svedena na stepen Arhiepiskopije i kao takva postojala je čitavih osam vekova, sve do 1767. godine kada je ukinuo turski sultan Mustafa III i njene eparhije sjedinio sa Carigradskom patrijaršijom.

• Njene nekadašnje eparhije potpale su pod jurisdikciju susednih pravoslavnih crkava. Posebno žestoke borbe vodile su se sredinom XIX veka stvaranjem Bugarske Egzarhije u čijem stvaranju su učestvovali Braća Miladinovi, Grigor Prličev, Kuzman Šapkarev. Nju je potvrdio i sultanski ferman 1870. god iz Carigrada po kome su u njenom sastavu sve do Balkanskih ratova bile eparhije: Bitoljska, Veleška, Debarska, Ohridska, Skopska, Strumička, Nevrokopska i po kome je imala svoje regionalne predstavnike u Florini, Vodenu, Solunu, Poleninu (Kukušku), Sersu, Melnišu, Dramsku. Već 1912. godine imala je 1,373 egzarhijskih škola sa 2,266 učitelja i 78,854 učenika u celom regionu Makedonije. Danas je naslednica Bugarske Egzarhije Bugarska Patriaršija. Nakon Balkanskih i Prvog svetskog rata i ukidanja Bugarske Egzarhije u Vardarskoj Makedoniji sve eparhije Ohridske arhiepiskopije tada su prisajedinjene Ujedinjenoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U periodu okupacije Makedonije od strane Bugarske (1941-1945) crkva ponovo vraćena pod upravu tada još uvek nepriznate Bugarske pravoslavne crkve. Uslovi pod kojima bi se crkvi ponovo vratila samostalnost sagledali su se sve do kraja Drugog svetskog rata.

• Obnovom SPC 1920. godine, u njen sastav ušla je i Ohridska arhiepiskopija i bila sve do 1968. godine, kada je proglasila autokefalnost, što do sada ni jedna od pravoslavnih crkava nije formalno priznala.

Organizacija MPC uredi

Dijeceza Makedonske pravoslavne crkve se ne proteže samo na području makedonske države, već i u njenim crkvenim opštinama van granica Severne Makedonije.

Eparhije MPC su:

  1. Skopska eparhija, predvodi je arhiepiskop g. g. Stefan;
  2. Pološko-kumanovska eparhija, predvodi je mitropolit g. Kiril;
  3. Debarsko-kičevska eparhija, predvodi je mitropolit g. Timotej;
  4. Prespansko-pelagoniska eparhija, predvodi je mitropolit g. Petar;
  5. Strumička eparhija, predvodi je mitropolit g. Naum;
  6. Povardarska eparhija, predvodi je mitropolit g. Agatangel;
  7. Bregalnička eparhija, predvodi je mitropolit g. Ilarion;
  8. Američko-kanadska eparhija, predvodi je mitropolit g. Metodij;
  9. Evropska eparhija, predvodi je mitropolit g. Pimen;
  10. Australijsko-novozelandska eparhija, čiji administrator je mitropolit prespansko-pelagoniski g. Petar.

Po tački 17. Obrazloženja odluke o autokefalnosti, Makedonska pravoslavna crkva kao deo jedne, svete, saborne i apostolske crkve, čuva Svetoto Pismo, Sveto predanje, apostolska pravila i propise vaseljenskih i pomesnih Sabora i delovaće saglasno sa njima i sa Ustavom Makedonske pravoslavne crkve. [5].

Kalendar MPC uredi

Trenutno, MPC koristi julijansko računanje vremena, međutim već duže vreme razmatra se prelazak na novojulijanski kalendar. Za sada, iako već godinama traje žestoka debata oko ovog pitanja, MPC kao prioritet vidi rešavanje pitanja oko autokefalnosti crkve. Mnogi odlaganje ovog pitanja vide kao strah MPC od unutrašnjeg raskola i komplikovanja odnosa sa priznatim pravoslavnim crkvama[6].

Nazivi meseci uredi

Iako je Republika Makedonija prihvatila međunarodne forme imena meseci koji vode poreklo iz latinskog jezika, u makedonskom jeziku postoje i narodni nazivi za sve mesece koji se u modernom govoru smatraju arhaizmima, ali koji se i dalje koriste u svim oficijalnim radnjama i izdanjima (verski kalendari)Makedonske pravoslavne crkve i u nekim ruralnim područjima Makedonije. Poreklo makedonskih naziva meseci povezano je sa prirodnim ciklusima ili zemljoradničkim poslovima koji se vrše u određeno doba godine. To inače nije tačno, pokušava se isto kao i na Hrvatskom jezikom. Ali otom po tom. Za neke mesece postoji i više različitih imena za različite krajeve u Makedoniji. Upotreba latinskih naziva u narodu zaživela je krajem XIX veka i to dodavanjem natavka -ja kao na primer januarija, fevruarija, septemvrija, dekemvrija i td. Masovna upotreba među stanovništvom došla je tek kasnije sa masovnim obrazovanjem stanovništva po školama. Međutim, MPC-OA nikad nije prihvatila nove nazive meseca, tako da i dalje koristi stare nazive.[7].

Br. Srpski naziv Makedonski naziv Crkveni(arhaični) naziv Objašnjenje
1 Januar Januari Koložeg mesec kada drvo gori
2 Februar Fevruari Sečko mesec velikih ledenica
3 Mart Mart Cutar mesec novog početka
4 April April Treven mesec trave
5 Maj Maj Kosar mesec košenja
6 Jun Juni Žitar mesec žita
7 Jul Juli Zlatec zlatni mesec
8 Avgust Avgust Žetvar mesec žetve
9 Septembar Septemvri Grozdober mesec berbe grožđa
10 Oktobar Oktomvri Listopad mesec kada lišće opada
11 Novembar Noemvri Studen hladni mesec
12 Decembar Dekemvri Snežnik snežni mesec

Odnosi sa priznatim pravoslavnim crkvama uredi

Makedonska pravoslavna crkva u ovom momentu je nepriznata od drugih pravoslavnih crkava. Ova situacija je izvor velikog broja nesuglasica, od kojih je u poslednje vreme najaktuelnija eskalacija odnosa sa Srpskom pravoslavnom crkvom, koja smatra da MPC treba da bude u kanonskom jedinstvu sa SPC, pa srpska crkva kao legalnu u Makedoniji priznaju samo novostvorenu Pravoslavnu ohridsku arhiepiskopiju na čelu sa arhiepiskopom Jovanom (Vraniškovskim), što prihvataju i sve ostale pravoslavne patrijaršije.

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi