Makah
Makah (Cape Flattery Indijanci, Kweedishchaaht, Kwih-dich-chuh-ahtx, Qwiqwidicciat), pleme američkih Indijanaca sa rta Flattery u Washingtonu, najjužniji pripadnici porodice Wakashan, danas naseljeni na rezervatu Makah smještenom na tradicionalnom plemenskom području na poluotoku Olympic. Prema Lewisu i Clarku oni su tada brojali oko 2,000 duša. Kultura im je temeljno pacifičke Sjeverozaapdne obale. Godine 1855. svoj teeritorij prepuštaj SAD-u, osim malenog dijela gdje se danas nalazi rezervat sa plemenskim središtem Neah Bay u okrugu Clallam.
Ime uredi
Nazivi Makah i Kweedishchaaht označavaju "cape people," ili 'narod sa rta.'. Od svojih prvih rođaka Nootka iz Britanske Kolumbije nazivani su imenom Classet ("outsiders") ili Tla'asath ("outside people.") Indijanci Puyallup nazivali su ih Ba-qa-o.
Jezik uredi
Jezik Makaha, i njihovog južnijeg ogranka Ozette Indijanaca član je nootkanske skupine porodice Wakashan čije je središte na kanadskom otoku Vancouver.
Naselja uredi
- Zimski 'gradovi':
- Baada (Bahaada), na Neah Bay.
- Neah, na mjestu stare španjolske utvrde, Port Nuñez Gaona, Neah Bay.
- Waatch, na ušću Waatch Greeka, 4 milje od Neah Baya.
- Ljetna sela:
- Ahchawat (Archawat), na Cape Flattery.
- Kehsidatsoos, lokacija nepoznata.
- Kiddekubbut (Kidickabit), 3 milje od Neah Baya.
- Tatooche, na otoku Tatoosh Island, pred Cape Flatteryjem.
Povijest uredi
Domovina Makaha je kraj između rijeke Hoko i Flattery Rocksa na jugu, uključujući i otok Tatoosh. Njihova rana populacija mogla je biti oko 2,000, a toliki broj 1805. navodi i ekspedicija Lewisa i Clarka, a nazivaju ih imenom Quinechart. Ovi ljudi orjentirani su prema moru i prvenstveno kitolovu, te trgovinom kitovih proizvoda, posebno ulja, kojega su 1856. prodali u vrijednosti tadašnjih $8,000. Godine 1926. zbog gotovo potpune istrebljenosti sivog kita (Eschrichtius robustus) Makahi su prisiljeni obustaviti sa svojim drevnim zanatom. Godine 1855. odlaze na rezervat gdje će im broj počet opadat; 450 (1900), 435 (1905), 360 (1910), 571 (1973), da bi počeo ponovno rasti pred kraj 20. stoljeća, a u najnivoje doba ima ih preko 2000: 2,000 (2000), 2,356 (2003).
Etnografija uredi
Makahi su narod kulture Sjeverozapadne obale sa razvijenim ribarstvom, kitolovom, drvorezbarstvom gradnjom drvenih kuća i kanua i raširenim običajima potlatcha. Trgovali su kitovim uljem i kostima, školjkama dentalia, krznima morskih životinja, sušenim ribama velika ploča (halibut; vidi) i drugiom morskom hranom. Lovac Makaha mora steći naklonost nekog duha Tumanos, a to može postići tako da mu posveti neku molitvenu pjesmu, a mogao ju je naslijediti i od svog oca ili djeda. Mnoge od ovih pjesama posvećenih kitovima ostale su zabilježene i čuvaju duhovno bogatstvo Makah Indijanaca.
Literatura uredi
- Colson, Elizabeth. The Makah Indians: A Study of an Indian Tribe in Modern American Society. Minneapolis: University of Minnesota Press, 1953.
- Waterman, T.T. Whaling Equipment of the Makah Indians. University of Washington Publications in Anthropology 1, no. 2. Seattle: University of Washington, 1920.
- Taylor, Herbert C. "Anthropological Investigation of the Makah Indians; Relative to Tribal Identity and Aboriginal Possession of Lands." In Coast Salish and Western Washington Indians III. New York: Garland, 1974.
- Renker Ann and Erna Gunther. "The Makah". In The Handbook of North American Indians, Volume 7. Washington: Smithsonian Institution, 1990.
