Wikipedija

Magnum crimen

Za ostala značenja, vidi Magnum crimen (razvrstavanje).

Magnum crimen: Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj je koju je napisao hrvatski i jugoslavenski historičar Viktor Novak, a koja opisuje razvoj klerikalizma u Hrvatskoj od kraja 19. vijeka pa do kraja Drugog svjetskog rata. Prvi put je objavljena u Zagrebu 1948. godine. Iako je dio historičara zbog opsega i količine citiranih dokumenata smatra ozbiljnom referencom, okolnosti u kojima je nastala, kao i korištenje u političko-propagandne svrhe su je kroz nekoliko decenija učinile predmetom brojnih osporavanja i kontroverzi.

Magnum crimen: Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj
Autor(i)Viktor Novak
DržavaFNRJ (NR Hrvatska)
Jeziksrpskohrvatski
IzdavačNakladni zavod Hrvatske, Zagreb
Datum izdanja1948
Stranica1.119
Kronologija
Prethodi: Slijedi:
Magnum Sacerdos [1]

Nastanak i izdanja knjige uredi

Magnum crimen (što na latinskom jeziku znači Veliki zločin) je predstavljala završni dio trilogije koju su činile dvije ranije Novakove knjige - Magnum tempus (lat. Veliko doba) [2], posvećeno ilirskom pokretu u Hrvatskoj u prvoj polovici 19. vijeka i Magnum sacerdos (lat. Veliki svećenik), posvećenu životu i djelu biskupa Josipa Jurja Štrosmajera [3].

Prema navodima iz uvoda Magnum crimena, Novak je za prikupljanje građe koje će iskoristiti potrošio četrdeset godina. Sa skupljanjem materijala je počeo još kao gimnazijalac, potom kao univerzitetski student, pa student teološkog seminara u Rimu, te univerzitetski profesor u Beogradu. Rad na tome je prekinuo aprilski rat 1941. godine, odnosno osovinska okupacija tadašnje Jugoslavije. Kao jugoslavenski orijentirana javna ličnost i mason se našao među prvih deset ličnosti koje je dao uhapsiti Gestapo te smjestiti u zloglasni logor Banjica. Odatle je pušten, te je, iz straha da ne bude ponovno uhapšen, uništio sav prethodno skupljeni materijal. Materijal je ponovno počeo sakupljati te knjigu pisati kada su u oktobru 1944. Beograd ušli partizani. Za završna poglavlja, koja se tiču perioda NDH, Novak je obilato koristio dokumentaciju objavljenu u zbirkama "Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera" (Zagreb, 1946.) i "Suđenje Lisaku, Stepincu, Šaliću i družini, ustaško-križarskim zločincima i njihovim pomagačima" (Zagreb, 1946.) koje su objavile tadašnje komunističke vlasti u doba svog sukoba s Vatikanom, odnosno suđenja kardinalu Alojziju Stepincu.

Knjiga ima šest neskraćenih izadnja (4 iz 1948. godine)[4] i jedno skraćeno[5]. Poslednje neskraćeno izdanje ove knjige objavila je beogradska izdavačka kuća "Nova knjiga" 1986. godine (sa reprintom 1989. godine). Izdanju iz 1986. je predogovor napisao Jakov Blažević, tužitelj na procesu Stepincu. Godine 2006. je u Srbiji izdano još jedno izdanje koje je priredio akademik SANU Vasilije Krestić, a u koje sadrži dva nova, naknadno pronađena poglavlja. [6]

Sadržaj knjige uredi

Knjiga opisuje djelovanje katoličke crkve u Kraljevini Jugoslaviji, uključujući po piscu namjeru da crkva bude iznad države, da kontrolira državu, a potom i svakodnevni život stanovništva. Knjiga ima dva potpuno odvojena dijela. Prvi dio govori o katoličkoj crkvi u zadnjim desetljećima Austro-Ugarske i potom Kraljevini Jugoslaviji dok drugi dio govori o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i aktivnoj podršci crkve Ustašama.

Po Novaku srž doktrine Rimokatoličke crkve u Kraljevini Jugoslaviji u tom periodu je:

  1. rimokatolički kler treba da ima status državnih službenika
  2. država ne može imati nikakvu kontrolu nad Crkvom
  3. Crkva ima puno pravo uključenja u politički život Kraljevine
  4. crkvena doktrina i religiozno obrazovanje moraju da budu dio školskog programa osnovnih i srednjih škola u Kraljevini i da
  5. školski program Rimokatoličke crkve mora biti obavezan za djecu čiji je bar jedan roditelj rimokatolik [7].

Novak takođe piše o idejama Josipa Juraja Štrosmajera od kojih je najznačajnija ona koja kaže da je služenje Bogu jednako služenju narodu[8]. Polazeći od te svoje ideje vodilje, Štrosmajer radi aktivno na zbližavanju Srba i Hrvata i uvodi staroslavenski jezik u liturgiju Rimokatoličke crkve na Balkanu[9] čemu se agresivno odupire rimokatoličko svećenstvo u Hrvatskoj i Sloveniji.

Drugi dio knjige govori o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske, aktivnoj podršci katoličke crkve tom režimu i njihovoj aktivnoj ulozi u ubijanju ili nasilnom prekrštavanju Srba te ubijanju Židova i Roma.

Nadbiskup Alojzije Stepinac je prikazan kao vatreni katolički križar koji javno podržava uspostavu NDH [10], prihvaća Ustaše kao Hrvatske patriote [11], brani ih pred papom [12] i koji je odgovoran za navodne rasističko razmišljanje i postupke svećenika [13].

Komentari o knjizi uredi

CIA agent i jedan od glavnih američkih planera rata u Vijetnamu William Bundy izjavljuje da je knjiga "duga optužnica klerikalizma u Hrvatskoj tijekom zadnjih pola stoljeća. Drugi dio knjige koji pokriva NDH Ante Pavelića na osnovu velikog broja dokaza iz različitih izvora obraća posebnu pažnju na ulogu Alojza Stepinca." [14].

S druge strane John R. Lampe profesor historije na fakultetu u Marylandu smatra da neutralna studija o konverzijama i ulozi Hrvatske katoličke crkve još nije bila napisana [15], a John Neubauer izjavljuje kako je knjiga naručena od Tita kako bi pomogla u montiranim sudskim procesima nakon rata. [16].

Robin Harris, britanski novinar s doktoratom iz moderne povijesti na Oxfordu naziva Novakovu hrvatsku klerofašističku teoriju pretjerivanjem o zločinima stvorenim teorijom o 50 godina hrvatskog klerofašizma. [17], a bosansko-hercegovački novinar Ivan Lovrenović naziva knjigu "strašnim propagandno-dokumentarnim djelom gdje nema razlike između stvarnosti i fantazije" [18].

Literatura uredi

Izvori uredi

  1. ↑ originalni naziv: Josip Juraj Štrosmajer: apostol Jugoslovenske misli, Savez sokola kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1941
  2. ↑ Viktor Novak: Magnum tempus: ilirizam i katoličko sveštenstvo : ideje i ličnosti, 1830-1849, Nova knjiga, Beograd, 1987
  3. ↑ Viktor Novak Josip Juraj Štrosmajer: apostol Jugoslovenske misli, Savez sokola kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1941
  4. ↑ Worldcat search
  5. ↑ Viktor Novak: Velika optužba (Magnum crimen): pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Svjetlost Sarajevo 1960
  6. ↑ http://www.vjesnik.hr/Pdf/2006%5C03%5C04%5C28A28.PDF Dubravko Grakalić: Recikliranje (po) ratne propagande, Vjesnik, 4/5. 3. 2006.PDF
  7. ↑ Novak [1948], strane 158-159
  8. ↑ Novak [1948], str. XIV
  9. ↑ Novak [1948], str. 257
  10. ↑ Magnum Crimen [1948], str. 551
  11. ↑ Magnum Crimen [1948], str. 545
  12. ↑ Magnum Crimen [1948], str. 887
  13. ↑ Magnum Crimen [1948], str. 939
  14. ↑ Foreign Affairs Bibliography by Council on Foreign Relations, by William P. Bundy, Archibald Cary Coolidge, Council on Foreign Relations, Hamilton Fish Armstrong - vol. 57, no. 3 - str. 340
  15. ↑ John R. Lampe,Mark Mazower:Ideologies and national identities: the case of twentieth-century
  16. ↑ Neubauer, John (2004): History of the literary cultures of East-Central Europe, str. 164
  17. ↑ On Trial Again
  18. ↑ Repentance In Petricevac Monastery
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Magnum_crimen&oldid=41438912