Magna Graecia (latinski „Velika Grčka“, grčki Μεγάλη ῾Ελλάς [Megálē Hellás], italijanski Magna Grecia) je naziv za regije u antičkoj južnoj Italiji i Siciliji koje su od 8. vijeka pne. kolonizirali grčki naseljenici.

Magna Graecia, 280. pne.

Magna Graecija sastojala se od brojnih gusto naseljenih gradova i nezavisnih država - polisa koji su često međusobno ratovali.

Nastanak

uredi

Od 8. vijeka pne. počeli su Grci naseljavati pojedine regije duž obale južne Italije u blizini rijeka i izvora na području današnje Kalabrije, Kampanije, Bazilikate, Apulije te jugoistok otoka Sicilije. Tamo su osnovali brojne gradove: Taranto, Kume, Metapontion, Sybaris, Kroton, Rhegion, Paestum i Napulj bili su glavni centri Velike Grčke. I na Siciliji su osnovane grčke kolonije (Naxos, Zankle i Sirakuza). Njih međutim stari Grci za razliku od rimskih historičara nisu ubrajali u područje tzv. Velike Grčke.

Od 3. vijeku pne. te se grčke kolonije počinju nazivati Magna Graecia (Megále Hellás) odnosno Velika Grčka, vjerojatno zato kako bi se naglasila njihova veličina nasuprot grčkoj matičnoj zemlji. Oznaka Magna Grecia odnosi se na stanovništvo i kulturu grčkih kolonija u južnoj Italiji i na Siciliji, a ne na određeni politički teritorij.

Emigracija iz Grčke

uredi

Odlazak kolonista iz stare Grčke odvijao se na miran način, ako je broj stanovnika jednog polisa toliko narastao da se više nije moglo proizvesti dovoljno hrane za sve. Također, ako su unutrašnje borbe u polisima između različitih grupa stanovništva završile pobjedom jedne od njih, pobijeđena je redovita bila osuđena na progonstvo. Često je sam polis davao sredstva potrebna kolonistima za život u novoj domovini: brodove, oružje, poljoprivredne alate, zalihe živežnih namirnica, sjeme te vođu kolonista, oikista (grč.: osnivač kolonije).

Oikist je bio vođa ekspedicije, u pravilu vrlo iskusan i vrlo poznat u svom zavičajnom gradu. Često je potjecao iz aristokratske porodice kojoj je gradska uprava dala zadatak da pripremi ekspediciju u Italiju i druga područja Sredozemlja. Ponekad su vođe ekspedicija bili i pustolovi bez zavičaja, iskusni navigatori koji su ujedinili i vodili grupe iz različitih dijelova Grčke.

Oikist je prije ekspedicije morao osigurati zaštitu kojega od grčkih božanstava. Odlazio je u proročište, najčešće u proročište boga Apolona u [[Delfi]|Delfe]] i pitao boga kamo da se uputi. Bog je odgovarao preko svojih svećenika.

Popis poznatih oikista:

Grčke kolonije

uredi
 
Ostaci dorskog hrama iz Velike Grčke u Tarentu
 
Herin Hram kod Metaponta
 
Hram kod Agrigenta

Mnogi su grčki kolonijalni grdovi brzo postali moćni i bogati, na primjer Kapuê (Kapua), Neapolis (Νεάπολις, Napulj) i Sibaris (Σύβαρις).

Kalabrija

uredi

U Kalabriji su to sljedeći gradovi:

Kampanija

uredi

U Kampaniji su to sljedeći gradovi:

Lukanija

uredi

U Lukaniji su to sljedeći gradovi:

Apulija

uredi

U Apuliji su to sljedeći gradovi:

Sicilija

uredi

Na Siciliji su to sljedeći gradovi:

Grčke kolonije u drugim područjima

uredi

Još i danas postoji u Kalabriji, prije svega u Salentu u Apuliji manjina koja govori griko – jezikom sa starogrčkim, bizantsko-grčkim i talijanskim elementima.