Unionistička stranka (Hrvatska)

Unionistička stranka je naziv za političku stranku koja je djelovala u Hrvatskoj u 19. vijeku, a čiji su se predstavnici zalagali za što bliže veze, odnosno političku integraciju Hrvatske i Mađarske, koje su tada bile dio Habsburške Monarhije.

Većina pristaša te stranke su bili pripadnici hrvatskog i mađarskog plemstva koje je imalo posjede u obje zemlje, kao i dio inteligencije i birokracije, najčešće rodom iz Mađarske i drugih dijelova Monarhije. Temelj za njihov program je bilo shvaćanje da je Hrvatska u državnopravnu zajednicu s Austrijom u 16. vijeku ušla kao dio Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, odnosno da sama nema nikakav državnopravni subjektivitet. Unionisti su svoj program nastojali sporvesti politikom mađarizacije, odnosno uvođenja mađarskog jezika i znamenja u hrvatske institucije.

Ilirski pokret, a kasnije i Narodna stranka, djelomično nastaju kao reakcija na ove pokušaje, i kao protutežu mađarizaciji promiču oslanjanje na carsku vladu u Beču i jugoslavensku ideologiju. Unionisti - ili mađaroni - kako ih je zvao narod, su imali vrlo ograničenu podršku, a nakon revolucija 1848. godine su kompromitirani.

1850-ih je, pak, bečki apsolutizma dio narodnjaka, pogotovo onih liberalno nastrojenih, natjerao da iz taktičkih razloga surađuju s unionistima. Ta su nastojanja vrhunac dosegla 1865. godine kada su narodnjaci i unionisti porazili Mažuranićevu proaustrijsku Samostalnu narodnu stranku.

Međutim, nakon Austro-ugarske nagodbe 1867. unionisti uz podršku Beču sami preuzimaju vlast u Hrvatskoj i godinu dana kasnije sklapaju Hrvatsko-ugarsku nagodbu kojom je bitno smanjena autonomija Hrvatske. Reakcija na sve to je poraz unionista na izborima 1871. i 1872. godine nakon kojih na vlast dolazi Mažuranićeva Narodna stranka i revidira Nagodbu.

Unionisti prestaju postojati kao samostalna stranka te se utapaju u Narodnu stranku, čije će mađaronsko krilo neko vrijeme uživati podršku autoritarnog režima bana Khuena Hedervaryja.