Lukavi rob (lat. servus dolosus) jedan je od tipskih likova u grčkoj komediji, odakle je prešla u rimsku, kako se vidi po delima Plauta i Terencija.[1][2] On je inteligentna osoba s dna društvene lestvice, koja obično pomaže paru zaljubljenih da postignu sreću, čime se komediji osigurava srećan završetak. Pokazuje se pametnijim od osoba iz viših društvenih slojevima, kojima služi, kako od samih ljubavnika, kojima pomaže, tako i od osoba koje žele sprečiti njihovu ljubav, kao što su hvalisavi vojnik i ljutiti starac, no istovremeno se nastoji postarati i za vlastite interese.[3] U delima nove atičke komedije neretko je cilj roba da zadobije slobodu tako što će prvo pružiti pomoć svom mladom i zaljubljenom gospodaru.[4]

Glumac u ulozi roba s komičkom maskom. Bronzana statueta, rani 3. vek n.e.

Pored samih robova antičkog grčkog i rimskog teatra, ovaj se lik pojavljuje i kao lukavi sluga u renesansnoj komediji, koji se u Španiji zvao gracioso. Zanni ― tipski lik u italijanskoj komediji dell'arte često je u osnovi upravo lukavi rob, a isto se može reći i za mačka u čizmama iz Perraultove priče, za Jeevesa u delima in P. G. Wodehousea i za Figara.

U bajkama, istu funkciju često imaju dobre vile, životinje koje govore i slični likovi pomagača.

Ženska verzija lukavog roba može se pronaći u liku Morgiane, mudre robinje iz priče "Ali Baba i četrdeset razbojnika" u zbirci Hiljadu i jedna noć (Arabljanske noći). Ona prvo živi kod Kasima, a po njegovoj smrti pridružuje se Ali Babi te mu, zahvaljujući svojoj inteligenciji, mnogo puta spasi i na kraju ubije njegovog nejvećeg neprijatelja, vođu četrdesetorice razbojnika. Za nagradu Ali Baba joj podari slobodu i ona se uda za Kasimova sina.

Za razliku odovih pozitivnih prikaza, lukavi se rob pojavljuje kao antagonista u priči "Tri jabuke", koju takođe nalazimo u zbirci Hiljadu i jedna noć i koja predstavlja rani primerak kriminalističkog žanra. Nakon što se na polovini priče ubica sam identifikuje, on retroaktivno priča događaje koji su doveli do ubistva. U okviru te retrospekcije, jedan ga rob ubedi u neverstvo njegove supruge i tako da navede da je ubije.[5][6]

Reference uredi

  1. Budimir & Flašar 1991: str. 145
  2. Sironić & Salopek 1977: str. 129
  3. Cf. Apulej, Florida, 16 (leno periurus et amator fervidus et servulus callidus et amica illudens et uxor inhibens et mater indulgens et patruus obiurgator et sodalis opitulator et miles proeliator, sed et parasiti edaces et parentes tenaces et meretrices procaces).
  4. Frye 1957: str. 173
  5. Pinault, David (1992), Story-Telling Techniques in the Arabian Nights, Brill Publishers, pp. 86–96, ISBN 90-04-09530-6 
  6. Marzolph, Ulrich (2006), The Arabian Nights Reader, Wayne State University Press, pp. 240–1, ISBN 0-8143-3259-5 

Literatura uredi

  • Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd. 
  • Frye, Northrop (1957). Anatomy of Criticism. Princeton University Press. 
  • Sironić, Milivoj; Salopek, Damir (1977). Povijest svjetske književnosti, knj. 2. "Grčka književnost". Zagreb.