Lugaid Luaigne
Lugaid Luaigne, sin Finnat Mára, bio je, prema irskim srednjovjekovnim legendama i tradiciji, veliki kralj Irske. Na prijestolje je došao ubivši Bresal Bó-Díbada, očevog ubicu. Vladao je pet ili petnaest godina prije nego što ga je ubio Congal Cláiringnech. Lebor Gabála Érenn navodi kako je vladao u doba egipatskog kralja Ptolemeja X Aleksandra I (110-88. pne.).[1] Kronologija Keatingove Foras Feasa ar Éirinn mu vladavinu smješta u period 140-135. pne.,[2] a Annals of the Four Masters u 199-184. pne.[3]
Kasnije srednjovjekovne genealogije navode kako je bio predak dinastije Eóganachta. T. F. O'Rahilly smatra da je Lugaid jedan od ranih verzija ličnosti poznate kao Lugaid Loígde,[4] odnosno predak Corcu Loígdea.
| Prethodi: Bresal Bó-Díbad |
veliki kralj Irske LGE 2-1. vijek pne. FFE 140-135. pne. AFM 199-184. pne. |
Slijedi: Congal Cláiringnech |
Izvori uredi
- ↑ R. A. Stewart Macalister (ed. & trans.), Lebor Gabála Érenn: The Book of the Taking of Ireland Part V, Irish Texts Society, 1956, p. 295-297
- ↑ Geoffrey Keating, Foras Feasa ar Éirinn 1.30
- ↑ Annals of the Four Masters M5001-5016
- ↑ T. F. O'Rahilly, Early Irish History and Mythology. Dublin Institute for Advanced Studies. 1946.