Ludwik Solski (pravo ime Ludwik Napoleon Sosnowski; 20. januar 1855 - 19. decembar 1954) bio je poljski kazališni i filmski glumac, odnosno režiser, poznat po izuzetno dugoj i plodnoj karijeri tokom koje je nastupio u preko 1000 različitih uloga, kao i izjavi da bi "najviše volio umrijeti pred svojom publikom". Solski je svoj glumački debi imao 1875. godine, a već sljedeće godine je dobio svoju prvu glavnu ulogu. Od 1915. do 1913. je bio generalni direktor Teatra Juliusz Slowacki u Krakowu, a poslije toga je nastupao i vodio kazališta širom Poljske. Godine 1938. mu je režiser Romuald Gantkowski posvetio igrano-dokumentarni film Geniusz sceny koji je nagrađen na venecijanskoj Mostri. Karijeru mu je nakratko prekinuo tek drugi svjetski rat, da bi je nastavio 1944. nakon oslobođenja Krakowa. Posljednju ulogu je odigrao nekoliko mjeseci pred smrt, odnosno prije svog 100. rođendana.

Ludwik Solski
glumac, režiser
Irena i Ludwik Solski ispred zgrade Teatra Juliusz Słowacki, 1916. godine
Biografske informacije
RođenjeLudwik Napoleon Sosnowski
20. 1. 1855.
Gdów, Austro-Ugarska (danas Poljska)
Smrt19. 12. 1954. (dob: 99)
Kraków
SupružnikIrena Solska
Profesionalne informacije
Zanimanjeglumac, režiser
Opus
Djelatni period1875 - 1954

Bio je u braku s Irenom Solskom, koja je također poznata kao ugledna glumica.

Po njemu ime nosi Viša nacionalna škola dramskih umjetnosti Ludwik Solski (PWST) u Krakowu.

Vanjske veze uredi