Rimske igre

(Preusmjereno sa stranice Ludi Romani)

Rimske igre (lat. Ludi Romani), koje su se zvale i Velike igre (lat. Ludi magni), bile su jedan od religijskih festivala u drevnom Rimu i priređivane su u čast Jupitera, vrhovnog boga u rimskoj religiji.[1] Prema Titu Liviju, ove je igre ustanovio Tarkvinije Prisk, peti rimski kralj, povodom osvajanja latinskog grada Apijola (Apiolae);[2] s druge strane, Dionisije Halikarnašanin i Ciceron održavanje prvih Rimskih igara povezuju s rimskom pobedom nad Latinskim savezom u bici kod Regilskog jezera.[3][4]

Vreme održavanja uredi

Isprva su ove igre trajale samo jedan dan, da bi drugi dan proslave bio dodat nakon proterivanja kraljeva 509. pne.,[5] a treći dan nakon prve secesije plebejaca 494. pne.[6] Između 191. i 171. pne. trajanje festivala produženo je na deset dana,[7][8] a nedugo pre Cezarove smrti, kako se čini, taj se festival održavao punih petnaest dana,[9] od 5. do 19. septembra. Nakon Cezarove smrti dodat je još jedan dan,[10] i to je najverovatnije bio 4. septembar, s obzirom da Ciceron kaže da je između Rimskih igara i igara za Sulinu pobedu (Ludi Victoriae Sullanae), koje su počinjale 26. oktobra, postojao razmak od 45 dana.[11] Stoga, u vreme kad je Cezar pisao svoje govore protiv Vera, 19. septembar najverovatnije bio poslednji dan Rimskih igara,[12] a u kalendarima iz Avgustovog doba festival se svakako smešta u period od 4. do 19. septembra.[13] Dana 13. septembra priređivana je "Jupiterova gozba" (Epulum Iovis), a 14. septembra "testiranje konja" (Equorum probatio). Igre u cirku održavale su se od 15. do 16. septembra, a u Filokalovom kalendaru iz 354. n.e. od 12. do 15. septembra. O organizaciji Rimskih igara starali su se prvobitno konzuli, a kasnije je ta dužnost prešla na kurulne edile.[13]

Ritam održavanja festivala uredi

Nije poznato da li su se Rimske igre od samog početka redovno održavale svake godine. U Rimu su igre (ludi) često počinjale kao zavet koji je vojskovođa dao nekom božanstvu te su bile organizovane kao poseban festival nakon trijumfalne povorke. Međutim, kako je u najstarijem Rimu vojska gotovo svake godine početkom leta kretala u neki pohod, postalo je uobičajeno da se nakon njenog povratka u jesen priređuju takve igre, čak i kad nisu bile povezane s nekim posebnim trijumfom i kad nije bila izvojevana neka značajnija pobeda.[13] Mommsen pretpostavlja da su Rimske igre ustanovljene kao redovni godišnji festival tek povodom izbora prvih kurulnih edila 367. pne.,[14] među čijim je dužnostima bilo da se staraju o svečanim igrama (curatores ludorum sollemnium).[15] Naime, u najstarijim rimskim kalendarima, koji vuku poreklo iz doba decemvira,[16] svetkovine koje su se održavale kao deo Rimskih igara urezane su manjim slovima te stoga predstavljaju kasnije dodatke,[17] napravljene nakon 449. pne.; istovremeno, Livije spominje Rimske igre kao redovni godišnji festival 322. pne.[18] To znači da su u tom periodu (449‒322. pne.) ove igre konačno ustanovljene kao redovni godišnji festival, i to najverovatnije upravo 367. pne., kad su izvršene mnoge izmene u organizaciji državne uprave, Rimske igre produžene za još jedan dan, a kurulni edili postavljeni da ih nadgledaju.[13]

Sadržaj svetkovine uredi

Rimske igre počinjale su svečanom povorkom (pompa) do Jupiterovog hrama na Kapitolu, u kojoj su nošeni kipovi bogova,[19] a zatim je sledila utrka dvokolica, gde se na svakoj dvokolici, po homerskoj tradiciji, nalazio jedan vozač i jedan ratnik, od kojih je ovaj drugi na kraju staze iskakao i trčao.[20] Taj se običaj u Rimu praktikovao samo na Rimskim igrama. U jahačkoj disciplini svaki jahač vodio je na uzdama još jednog konja,[21] jer su Rimljani u najstarije doba, kako se čini, u boju koristili dva konja, kao Tarentinci u grčkom svetu.[22] Takvi su se jahači zvali desultores.[23] Najverovatnije je isprva od svake vrste organizovano samo jedno nadmetanje, a u svakom su se nadmetala samo dva takmičara,[24] "kako se može zaključiti iz činjenice da je u svim razdobljima u rimskim utrkama dvokolica učestvovalo samo onoliko dvokolica koliko je bilo tzv. partija; a njih je isprva bilo samo dve, bela i crvena".[25] Manji događaji na Rimskim igrama uključivali su pesničenje, plesanje, nadmetanje u jahačkoj veštini među omladinom (lusus Troiae) itd. Od 364. pne. uvedene su scenske igre, prvo u vidu pantomimičkog plesa uz flautu,[13][26] a na Rimskim igrama od 240. pne. to su bile prave dramske predstave.[26] Znamo da su 214. pne. ludi scaenici zauzimali ukupno četiri dana tokom festivala.[27] Zna se da je na Rimskim igrama 161. pne. prikazana Terencijeva komedija Formion.[28]

Reference uredi

  1. Sekst Pompej Fest, O značenju reči, s.v. Magnos Ludos.
  2. Tit Livije, Od osnivanja Grada, I, 35, 9.
  3. Dionisije Halikarnašanin, Rimske starine, VII, 71, 2.
  4. Ciceron, De divinatione, I, 26, 5.
  5. Dionisije Halikarnašanin, Rimske starine, VI, 95, 3.
  6. Tit Livije, Od osnivanja Grada, VI, 42, 12.
  7. Tit Livije, Od osnivanja Grada, XXXVI, 2, 4; Tit Livije, Od osnivanja Grada, XXXIX, 22, 1.
  8. Theodor Mommsen, Römische Forschungen, vol. II, Berlin, 1879, str. 54.
  9. Ciceron, Protiv Vera, I, 31.
  10. Ciceron, Druga Filipika, 43, 110.
  11. Ciceron, Protiv Vera, II, 52, 130.
  12. Corpus inscriptionum Latinarum, 1.401.
  13. 13,0 13,1 13,2 13,3 13,4 William Smith, William Wayte, G. E. Marindin, A Dictionary of Greek and Roman Antiquities, 1890, s.v. Ludi Romani.
  14. Theodor Mommsen, Römische Forschungen, vol. II, Berlin, 1879, str. 53.
  15. Ciceron, O zakonima, III, 7.
  16. Theodor Mommsen, Die Römische Chronologie bis auf Caesar, Berlin, 1859, str. 30.
  17. Corpus inscriptionum Latinarum, 1.361.
  18. Tit Livije, VIII, 40, 2.
  19. M. C. Howatson, ed., The Oxford Companion to Classical Literature (2nd ed.), Oxford University Press, Oxford, New York, 1997, s.v. Ludi.
  20. Dionisije Halikarnašanin, Rimske starine, VII, 73, 3.
  21. Fest, O značenju reči, s.v. Paribus Equis.
  22. Tit Livije, Od osnivanja Grada, XXXV, 28, 8.
  23. Tit Livije, Od osnivanja Grada, XXXIII, 29, 5.
  24. Tit Livije, Od osnivanja Grada, XLIV, 9, 4.
  25. Theodor Mommsen, The History of Rome, vol. I, str. 301, nap. 1.
  26. 26,0 26,1 Simon Hornblower & Antony Spawforth, The Oxford Classical Dictionary, 3rd ed., 2003, s.v. "ludi".
  27. Tit Livije, Od osnivanje Grada, XXIV, 43, 6.
  28. M. C. Howatson, ed., The Oxford Companion to Classical Literature (2nd ed.), Oxford University Press, Oxford, New York, 1997, s.v. Phormio.