Lucila Gamero de Medina
Lucila Gamero de Medina (Danlí, 12. lipnja 1873. – Danlí, 23. siječnja 1964.) bila je honduraška spisateljica najpoznatija po svojim romantičarskim romanima, među kojima je najpoznatiji Blanca Olmedo (1908.). Gamero je bila prva žena u Hondurasu, ali i cijeloj Centralnoj Americi koja se ozbiljno bavila književnošću te je aktivno objavljivala romane; kritičar Luis Marín Otero nazvao ju je "Velikom damom honduraške književnosti".
| Lucila Gamero de Medina | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | Lucila Gamero Moncada 12. lipnja 1873.  Danlí, Honduras |
| Smrt | 23. siječnja 1964. Danlí, Honduras |
| Supružnik | Gilberto Medina |
| Djeca | Aída Cora Medina Gilberto Gustavo Medina |
| Obrazovanje | |
| Školovanje | Colegio La Educación |
| Zanimanje | spisateljica |
| Opus | |
| 1891. – 1964. | |
| Književni pravac | kasni romantizam |
| Jezik | španjolski jezik |
| Znamenita djela | |
| |
Rođena 1873. godine, Gamero je nakon srednje škole željela studirati medicinu, ali je u tome spriječena. Njezin otac, liječnik, naučio ju je medicini te je kasnije dobila počasnu diplomu medicinskog fakulteta; unatoč nedostatku formalnog obrazovanja, bavila se medicinom i farmacijom te je čak vodila bolnicu u rodnom Danlíju i bila sanitarni inspektor u departmanu El Paraíso.
Pisanjem se počela baviti još u djetinjstvu, objavljujući u različitim časopisima; jedan od njih bio je i El Pensamiento, čiji je urednik bio Froylán Turcios, utjecajni honduraški pisac i intelektualac. Njezina djela predstavljaju neke od najvažnijih primjera kasnog romantizma u latinoameričkoj književnosti, dok se njezin roman Blanca Olmedo (1908.) smatra jednim od ključnih djela honduraške književnosti; u romanu, Gamero otvoreno kritizira crkvu i tadašnji društveni sustav, što je bio revolucionarni pothvat za to doba.
Osim književne karijere, Gamero je bila i aktivna feministkinja te sufražetkinja, aktivno se boreći za ženska prava. U tom je svojstvu surađivala s Argentinom Díaz Lozano i Pacom Navas, također važnim honduraškim spisateljicama.
Bila je udana za Gilberta Medinu, s kojim je imala dvoje djece, Aídu Coru Medina i Gilberta Gustava Medinu. Umrla je 23. siječnja 1964. u rodnom Danlíju.