Lucifero Martini

Lucifero Martini (Firenca, 25. III. 1916. - Rijeka, 10. V. 2001.) italijanski pjesnik, prozaist i novinar koji je veći dio svoga života proveo u Rijeci, gdje je živio i djelovao do smrti.

Lucifero Martini
Biografske informacije
Rođenje	25. III. 1916. Firenca
Smrt	10. V. 2001. Rijeka
Obrazovanje
Alma mater	Univerzitet u Trstu
Opus
Jezik	talijanski
Znamenita djela
Povratak, Staza, Izbor, Nova kuća
Nagrade
Drago Gervais

Život

Rođen u Firenci od roditelja porijeklom iz Pule, djetinjstvo proveo u Istri i Gorici, diplomirao ekonomiju na Univerzitetu u Trstu.

Mobiliziran u talijansku vojsku 1941. a u septembru 1943. preživio odmazdu u Kafeloniji (Grčka) u septembru 1943. Antifašista, ljevičar (član Talijanske komunističke partije) pridružuje se partizanskom pokretu otpora, a u januaru 1944. prelazi u Istru i sudjeluje u Narodnooslobodilačkoj borbi. Sve do osnivanja Unije Talijana za Istru i Rijeku radi na kulturnim programima te u organizaciji štampe na talijanskom jeziku za Istru i Kvarner.

Na kraju rata član je Jugoslavenske komisije na Mirovnoj konferenciji kao blizak suradnik Edvarda Kardelja i u svojim internacionalističkim idealima zagovara pripajanje Julijske krajine socijalističkoj Jugoslaviji. U međuvremenu je bio član redakcije "Il Nostro Giornale" (Naše novine) iz Pule, koje su bile glavni prokomunistički medij u gradu sve do istarskog egzodusa kada su istarski Talijani skoro u potpunosti ispraznili nakon pariškog mirovnog ugovora 10. II. 1947. po kome nije data nikakva autonomija Istri i Rijeci. Zbog svojih natpisa je bio uvjetno kažnjen na dvije godine zatvora od strane anglo-američkih vlasti u Puli. Nakon toga Martini postaje glavni urednik dnevnih novina iz Rijeke "La Voce del Popolo". Dugo godina je bio i glavni urednik tjednika "Panorama" te osnivač i urednik časopisa za kulturu "La Battana".

Martini se kao književnik iskazivao u raznim literalnim područjima, poeziji, prozi (pripovjetke i romani), drami i radiodrami. Pored toga je bio književni i filmski kritičar. Zahvaljujući njegovom novinarskom i književnom radu stvoreni su i časopisi kao "Arte e lavoro" (umjetnost i rad) i "Orizzonti" (Horizonti).

Martinijeva poetika

Pjesnički tok Lucifera Martinija temelji se u kreativnim korijenima svog iskustva u partizanskom ratu, s druge strane u humanističkim idealima. Martini crpi iz ta dva vrela, između sjećanja na proživljeno i žaljenja zbog neispunjenih ideala te je njegova poezija njihalo između intimističkog, refleksivnog i društvenog. Martinijeva poetika je tout court povezana s neorealizmom u književnosti.

Proza

U trideset godina književne aktivnosti Martini je napisao petnaestak proznih djela između kratkih romana i opširne pripovijesti sa specifičnom temom: pola stoljeća života etničke i lokalne zajednice.

Martinijev prvijenac je drama "Naći se slobodnim" (Ritrovarsi liberi) napisana 1945. za partizansku kazališnu družinu Otokar Keršovani. Bila je to prva drama na talijanskom jeziku stvorena u partizanskim redovima, ali na žalost rukopis se izgubio.

U svojm djelima Martini se inspirira nedavnom prošlošću, partizanskoj borbi koja mu je referentna točka u promatranju devijacija sadašnjosti. Budućnost Talijana Istre i Rijeke je u borbi za oslobođenje i u stvaranju novog humanijeg socijalističkog društva oslobođenog nacionalističkim trvenjima. Pripovjedački je povezan s neorealizmom i verizmom, najprikladnijim za iskazivanje "angažiranih" tema kojima se Martini bavio. Napuštanje tješiteljske literature bijega od stvarnosti u korist angažirane umjetnosti u cilju promjene stvarnosti, a ne samo u njenom opisivanju jeste karakteristika socrealizma, ali i neorealizma.

U Martinijevom opusu dva se elementa ponavljaju: individualac koji se kreće u društvu o kome izražava suknje, nade, izvjesnost i sjećanje koje se vraća u vrijeme oslobodilačkog rata i revolucionarne ideale - književnost imuna na ljudske slabosti.

Martini - kritičar i povjesničar

Lucifero Martini je trideset godina bio kritički kroničar štampe, radija, televizije i filma napisavši stotine članaka, eseja i kritike knjievnosti i umjetnosti.

U povijesnom smislu Martini ima dva memoristička djela: Parlano i protagonisti (Govore sudionici, 1976), "posvećeno Riječanima, Talijanima i Hrvatima, koji su se borili i poginuli za socijalističku revoluciju" i I protagonisti raccontano (Sudionici pripovijedaju, 1983), u kojima Martini zapisuje svjedočanstva partizana iz Italije koji su sudjelovali u partizanskom ratu u Jugoslaviji.

Djela

Zbirke pjesama

Poezija Lucifera Martinija objavljena je u sljedećim antologijama nagrađenih radova na natječaju "Istria Nobilissima":

• Nel segno del mare, 1971 (U znaku mora)
• La bora spegne il fuoco, 1973 (Bura gasi vatru)
• Aroma d'alga, 1974 (Ukus alge)
• Vento sul mare, 1975 (Vjetar na moru)
• L'erba non è ancora verde, 1978 (Trava još nije zelena)
• Anca cussì, 1982 (I takò)
• Tempo nostro, 1987 (Naše vrijeme)
• Schegge di tempo, 1990 (Skice vremena)
• L'alba di domani, 1995 (Jutro sutra)
• L'ultima sponda, 1998 (Posljednja obala)

Ostale objavljene zbirke:

• Nuvole in cielo, Fiume 1975 (Oblaci na nebu)
• Somiglianze, Fiume 1982 (Sličnosti
• Colloquio con la città, 1987 (Razgovor s gradom, prevedeno na hrv.srp.)

Romani i pripovijesti

Objavljeno u antologijama "Istria Nobilissima"

• Giorni di dolore, 1972 (Dani boli)
• L'ultima paura, 1974 (Posljednji strah)
• Il muro della memoria, 1977 (Zid sjećanja)
• Il ritorno, 1979 (Povratak)
• L'ultimo giorno dell'anno, 1983 (Posljednji dan u godini)
• Il sentiero, 1985 (Staza)

Objavljeno u časopisu "La Battana":

• L'appuntamento, s.d.

Ostali objavljeni romani:

• Erba di casa, EDIT, Fiume 1966 (Trava doma)
• La lunga strada, 1985 (Duga cesta)
• La scelta, EDIT, Fiume 1987, ponovno objavljen 2007, (prevedeno, Opredjeljenje, Čakavski sabor: Istarska naklada; Edit))
• La casa nuova, 1987 (Novi dom, preveden na hrv.srp. ICR Rijeka 1989.)

Povijesni ogledi

• Parlano i protagonisti, Rovigno 1976 (Govore sudionici)
• I protagonisti raccontano, Pola 1983 (Sudionici pričaju)

Izvori

• Milani, Nelida, Dobran, Roberto (cur.), Le parole rimaste. Storia della letteratura italiana dell'Istria e del Quarnero nel secondo Novecento, 2 voll., Società di Studi e di Ricerche "Pietas Julia" di Pola - Unione Italiana - EDIT, Fiume 2010.
• Pellizzer, Antonio, Voci nostre: antologia degli scrittori del gruppo nazionale italiano di Jugoslavia, EDIT, Fiume 1985.
• Scotti, Giacomo, E di me resterà una sillaba, una parola? In memoriam Lucifero Martini (1916 - 2001), in "Unione Italiana", Anno II, n. 8, Fiume-Capodistria 2001.
• Simonovich, Mario Il discorso letterario di Lucifero Martini, "La Battana", 173, Fiume 2009.