Luciano Laurana

Luciano Laurana ili na hrvatskom Lucijan Vranjan, koji se u tadašnjim dokumentima navodi na latinskom kao Lutianus de Laurana (* selo Vrana pored Zadra ili sam Zadar, oko 1420. - † Pesaro, 1504.) bio je talijanski arhitekt rane renesanse, koji je poznat kao graditelj zamka - Palazzo Ducale u Urbinu.[1]

Luciano Laurana
Lucijan Vranjan
renesansa
Biografske informacije
Rođenjeoko 1440 selo Vrana pored Zadra, Hrvatska
Smrt1504
Pesaro, Papinska Država
Opus
Poljearhitektura
PraksaUrbino
Znamenita djela
Influencija

Biografija

uredi

O životu, datumu i mjestu rođenja Laurane se gotovo ništa nezna, pretpostavlja se da je rođen između 1420. -1425.[1] u selu Vrani / Laurani (kako su ga Venecijanci zvali) pored Zadra, iako neki navode Zadar kao mjesto njegova rođenja, na osnovu jedinog arhivskog dokumenta o njemu, u kom se spominje kao sin klesara Martina iz Zadra (Lutianus quondam Martini de Jadra[1]). On je bio jedan od brojnih pomoćnika Jurja Dalmatinca na gradnji šibenske katedrale, pa se pretpostavlja da mu je otac bio prvi učitelj. Na osnovu stilskih analiza slavoluka podignutog u čast Ferdinanda II. Aragonskog u napuljskom dvorcu - Castel Nuovo, se spekulira se da je svoju karijeru graditelja započeo u u tom gradu, iako nema nikakvih drugih dokaza za to, osim da sliči (po nekim karakteristikama) na njegov kasniji rad u Urbinu.[2]

Zna se da je oko 1465. boravio u Mantovi gdje je pod pokroviteljstvom Leon Battista Albertija radio na crkvi San Sebastiano.[2] Negdje od 1466. boravi u Urbinu gdje po narudžbi urbinskog vojvode Federica da Montefeltra radi na preuređenju i dogradnji njegovog gotičkog zamka. Od 1468. je protomajstor (glavni arhitekt) na gradnji zamka.[2] Laurana je projektirao palaču kao dio sveobuhvatnog plana grada Urbina, to je bio jedan od najambicioznijih i najuspjelijih projekata toga vremena. I danas se zapravo ne zna koje je dijelove te srednjovjekovne palače dizajnirao Laurana, danas se drži da je on odgovoran za dvorište i ulaznu fasadu, poznatu po svojim savršenim proporcijama. Dvorište je isprojektirao u maniri vrhunskih firentinskih arhitekata, donji dio okružio je arkadama, koje nose gornju etažu sa velikim prozorima, između korintskih pilastara. Ono je snažno utjecalo na arhitekte sljedeće generacije, pa tako i na Donata Bramantea.[2]Laurana je vjerojatno radio i na tlocrtu palače, i sudjelovao u oblikovanju eterijera - finog i mininucioznog rada sa puno pažljivo razrađenih detalja, on je i danas vidljiv u toj palači.[2]

Nakon rada u Urbinu je otišao - 1472. na dvor napuljskog kralja Ferdinanda II. gdje je radio kao vojni Inženjer majstor za artiljeriju.[2] Posljednje godine svog života proveo je u Pesaru na izgradnji utvrde - Rocca.

 
Dvorište - cortile Palazza Ducale

Neki historičari umjetnosti pripisuju mu autorstvo nad slikom Idealni grad koja se danas čuva u galeriji u Palazzo Ducale, kao i izradu Porta Magna, ulaznog portala u venecijanski arsenal iako za to osim stilskih karakteristika nema nikakvih drugih opipljivih dokaza.

Pomutnje oko njegovog etničkog porijekla

uredi

Laurana i danas izaziva pomutnju, jer se ni danas ne zna sa sigurnošću njegovo pravo porijeklo. Za Talijane je on Talijan, a i dobar dio svijeta ga navodi kao takvog. Od toga je jedino sigurno točno, to da se njegovo glavno dijelo nalazi na području današnje Italije. Hrvatski historičari ga navode kao Hrvata [3] na osnovu toga što su ga u Urbinu zvali schiavone, a tada su tim imenom Venecijanci najčešće nazivali slavensko stanovništvo istočne obale Jadrana, manje više iz Dalmacije. Na osnovu tog je Ivan Kukuljević Sakcinski - 1886. zaključio da je on Hrvat i kroatizirao mu ime u Lucijan Martinov Vranjanin. To baš i ne mora biti točno (iako i može biti tako) jer su Venecijanci schiavonima nazivali sve ljude sa istočne obale Jadrana, - bez obzira na njihovo etničko porijeklo - pa tako i stanovnike italskog ili ilirskog porijekla. Uostalom - Sakcinski je na osnovu pridjeva - schiavon već načinio pogrešku kod Andrea Meldolle kog je na osnovu tog također kroatizirao i pretvorio u Andriju Medulića. Jednako tako nejasno je i dali je kipar Francesko Vranjanin bio nešto u rodu, neke wiki navode gotovo sa sigurnošću da mu je bio brat, iako za to nema nikakvih sigurnih dokaza.

Izvori

uredi
  1. 1,0 1,1 1,2 LAURANA, Luciano (talijanski). Trecani enciclopedia Italiana. Pristupljeno 22. 08. 2013. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Luciano Laurana (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 22. 08. 2013. 
  3. Arhitekt Lucijan Vranjanin (hrvatski). Vijenac Matice Hrvatske br. 256 - 25.12.2003.. Arhivirano iz originala na datum 2016-04-25. Pristupljeno 22. 08. 2013. 

Vanjske veze

uredi