Otvori glavni meni
Lovro Marinov Dobričević
Lorenzo di Marino
gotika - renesansa
Biografske informacije
Rođenje Kotor, oko 1420. Mletačka republika
Smrt Dubrovnik, 1478. Dubrovačka republika
Nacionalnost Dubrovčanin
Opus
Polje slikarstvo
Znamenita djela
Sv. Marija (crkva sv. Marije na Dančama)
Bogorodica s djetetom (Gospa od Škrpjela)
Inspiracija

Lovro Marinov Dobričević, u talijanskoj historiji umjetnosti znan kao Lorenzo di Marino (Kotor oko 1420 - Dubrovnik, 1478.), bio je poznati dubrovački slikar 15. stoljeća na prijelazu iz gotike u renesansu.

Sadržaj/Садржај

BiografijaUredi

 
Polyptyc in Dubrovnik

Rodio se u Kotoru oko 1420. godine, školovao se u Veneciji, u radionici poznatog gotičkog slikara Michele Giambona i njegova partnera Jacobella del Fiore.[1] Nakon školovanja vratio se u rodni Kotor i otvorio slikarsku radionicu, veća narudžba mu je bila oslikavanje poliptiha za glavni oltar crkve sv Dominika (Dominikanski samostan) u Dubrovniku 1448. godine, koju izveo zajedno s dubrovačkim slikarom Matkom Junčićem. U tom djelu još se osjeća jak uticaj koji su na njega ostavili njegovi venecijanski učitelji Giambone i Jacopo del Fiore. U Dubrovniku je 1455. naslikao i oltarnu palu za crkvu Franjevačkog samostana, od koje je danas ostao sačuvan samo mali dio. U Kotoru je puno radio, oslikao je Manastir Savinu, ali je od tog opusa malo ostalo, pretpostavlja se da je 1456. naslikao Bogorodicu s djetetom u Perastu (Boka kotorska) za crkvu Gospu od Škrpjela.[2].

Slava mu je omogućila da se 1459 preseli u Dubrovnik i otvori veliku slikarsku radionicu u kojoj je radila i njegova žena i brojni suradnici. Zna se da je radio za crkvu sv. Petra i samostan svete Klare u Dubrovniku, za franjevce u Slanom 1461. godine i bosanske franjevce (samostan Kraljeva Sutjeska). Od 1465. do 1466. godine, oslikao je glavni oltar za crkvu sv. Marije na Dančama u tipičnoj venecijanskoj gotici, koja je bila pod jakim utjecajem Bizanta. To djelo je uz ikonu Gospe od Škrpjela, njegov najpoznatiji rad.

Nakon toga naslikao je oltarnu sliku za crkvu sv. Marije u Rožatu u Rijeci dubrovačkoj 1469. godine. Zajedno sa slikarom Stjepanom Zornelićem naslikao je veliku oltarnu sliku za crkvu sv. Sebastijana u Dubrovniku, a od 1473. do 1477. sa Zornelićem i Božidarom Vlatkovićem, ocem slikara Nikole Božidarevića, naslikao je Rođenje Krista za crkvu sv. Petra. Sa Vlatkovićem je radio i gornji dio poliptiha u crkvi sv. Vlaha. Lovre Dobričević i njegova radionica, ostvarili su velik uticaj na slikarstvo Dubrovnika i Boke kotorske. Ostavio je velik uticaj i na svoje sinove Marina i Vicka koji su također bili slikari, od kojih je potonji bio zapaženiji.

Oslikao je 1448. poliptih u Dubrovniku, na kojem je prikazano Kristovo krštenje. Slikao je u tehnici tempere i pozlate na dasci.

1452. je oslikao prezbiterij, gdje je naslikao Škrpjelsku Gospu. Naslikao ju je tehnikom tempere na cedrovoj dasci.[3] 1455. je oslikao poliptih crkve Male braće u Dubrovniku. 1457. je otvorio radionicu u Dubrovniku. 1460. je oslikao crkvu sv. Marije na Dančama u Dubrovniku, gdje je naslikao sv. Julijana.[4]

1475. radi u Kneževom dvoru, gdje je uveo renesansni stil.[5] Njegov su rad nakon njegove smrti nastavili sinovi Vicko i Marino.

LiteraturaUredi

IzvoriUredi

Vanjske vezeUredi