Louis Bonaparte

Louis Napoléon Bonaparte (Ajaccio, 2. rujna 1778. – Livorno, 25. srpnja 1846.) je bio mlađi brat francuskog cara Napoleona Bonapartea te holandski kralj od 1806. do svoje abdikacije 1810. godine.

Louis Bonaparte
Kralj Holandije
Vladavina	5. lipnja 1806. – 1. srpnja 1810.
Prethodnik	inauguracijski vladar
Nasljednik	Lodewijk II
Supruga	Hortense de Beauharnais
Djeca	Napoléon Charles Bonaparte Lodewijk II od Holandije Napoleon III Bonaparte
Puno ime
Louis Napoléon Bonaparte
Dinastija	Bonaparte
Otac	Carlo Buonaparte
Majka	Letizia Ramolino
Rođenje	2. rujna 1778. Ajaccio, Francuska
Smrt	25. srpnja 1846. Livorno, Italija (tada Veliko Vojvodstvo Toskana)
Pokop	Saint-Leu-la-Forêt, Francuska
Vjera	katolicizam

Biografija

Rani život

Louis Bonaparte rođen je kao Luigi Bonaparte u Ajacciou, kao četvrti sin Carla Buonapartea i Letizije Ramolino. Vrlo rano je poslan u vojnu školu te je s bratom Napoleonom služio prvo u Egiptu, a kasnije i u Italiji. Već s 25 godina postao je general, no čak je i sam Louis smatrao kako je to napredovanje, koje je bilo posljedica bratova utjecaja u vojsci, prebrzo. Nakon povratka u Francusku, Louis je sudjelovao u bratovom svrgavanju Direktorija. Nakon što je postao Prvi konzul, Napoleon je ugovorio brak između Louisa i Hortense de Beauharnais, kćeri carice Joséphine iz njezina prvog braka. Iako se Hortense isprva protivila braku, majka ju je nagovorila da pristane na njega zbog dobrobiti obitelji tako da je brak eventualno ipak sklopljen.

Louis je navodno povremeno pokazivao simptome psihičkog poremećaja. Danas se pretpostavlja kako su te epizode mogli biti napadaji depresije koje je dobivao pokušavajući sakriti svoju homoseksualnost ili biseksualnost. Izvještaji iz tog doba ne daju jasnu potvrdu je li se radilo o napadajima depresije ili drugom psihičkom poremećaju, no ostaje činjenica kako se Louis s tim problemima nosio sve do svoje smrti.

Kralj Holandije

Portret kralja Lodewijka I iz 1808. godine.

Smatrajući kako je Batavijska Republika previše nezavisna za njegov ukus, Napoleon ju je 5. lipnja 1806. godine zamijenio Kraljevinom Holandijom, na čiji je tron zasjeo upravo Louis. Napoleonova izvorna namjera bila je da Holandija bude de facto francuska pokrajina, a Louis tek prefekt, no dogodilo se suprotno. Louis je interese svojih podanika stavio ispred onih svoga brata te je proveo cijeli niz reformi kojima je konsolidirao svoju vlast u odnosu na bratove planove. Kako bi stekao simpatije među holandskim pukom, Louis je uzeo vladarsko ime Lodewijk I te je pokušao naučiti nizozemski jezik. Također, donio je prisilnu uredbu kojom su svi članovi njegove vlade, a koje je mahom postavio Napoleon, morali govoriti nizozemskim jezikom te se odreći francuskog državljanstva. Potonje je bilo previše za njegovu suprugu, Hortense, koja je, boraveći u to vrijeme u Francuskoj, odbila odreći se državljanstva.

Brak s Hortense Louisu je donio tri nasljednika, sva tri rođena u Parizu. Njihov prvi sin, Napoléon Charles Bonaparte, umro je još u djetinjstvu, dok je kralj želio da njegov drugi sin, Napoléon Louis Bonaparte, boravi s njim u Holandiji. Hortense je striktno odbila taj zahtjev, smatrajući kako se njezin sin više neće vratiti u Francusku. Louis je apelirao kod Napoleona, no ovaj je stao na stranu Hortense te je bratova sina čak proglasio prijestolonasljednikom. Tokom kratkog zajedničkog boravka u Francuskoj, Louis i Hortense dobili su trećeg sina, Louisa-Napoléona Bonapartea.

Jedan od velikih problema Louisove vladavine u Holandiji bilo je pitanje glavnoga grada. Naime, Louis je tokom četiri godine nekoliko puta mijenjao glavni grad, stolujući, između ostalog, i u Amsterdamu, Den Haagu i Rotterdamu. Jednom je prilikom čak dao izbaciti bogatog trgovca iz njegove vlastite kuće jer mu se svidjela dok je u njoj boravio. Ta kuća je jedno vrijeme bila njegovo sjedište, no ubrzo ju je napustio. Stalne selidbe predstavljale su problem kako njegovoj vladi tako i europskim diplomatima, koji su ubrzo poslali molbu da se kralj skrasi kako bi im olakšao posao. Danas se ova pojava pripisuje Louisovom navodnom ludilu.

Louisova vladavina bila je obilježena i dvjema velikim tragedijama. Prva je bila eksplozija teretnog broda prepunog baruta usred Leidena 1807., a druga velika poplava koja je Holandiju pogodila 1809. godine. U oba slučaja, Louis je osobno nadgledao anuliranje štete koja je nastala, zbog čega je prozvan Lodewijk I Dobri.

Vladavina Louisa Bonapartea bila je kratkotrajna s obzirom na okolnosti pod kojima je došao na vlast. Tomu su dva razloga. Prvi je bio ekonomske prirode; naime, Napoleon je planirao smanjiti zajmove nizozemskim investitorima za dvije trećine, što bi bio enorman ekonomski udar za Holandiju. Drugi je bio političke prirode, a Napoleon ga je iskoristio kao povod za zahtjev za Louisovu abdikaciju. Naime, Napoleon je planirao invaziju Rusije te je zahtijevao vojni doprinos od svih saveznika iz regije. Louis je taj zahtjev odbio, što je Napoleon protumačio kao stavljanje holandskih interesa ispred francuskih. Ubrzo je povukao 9,000 francuskih vojnika iz Holandije, što ne bi bio problem da Britanci nisu ubrzo poslali oko 40,000 vojnika na Holandiju. Suočen s potencijalnim padom Holandije, Napoleon je poslao 80,000 vojnika predvođenih Jean-Baptisteom Bernadotteom u pomoć Holandiji te je uspješno odbio britanski napad. Napoleon je tada sugerirao bratu da abdicira jer nije bio sposoban obraniti zemlju, no ovaj je to odbio. Napoleon je 1. srpnja 1810. izvršio invaziju Holandije te je tako prisilio brata da abdicira u korist svoga sina, koji je postao kralj Lodewijk II. Lodewijk II vladao je samo 8 dana prije nego je i on 9. srpnja 1810. svrgnut nakon Napoleonove aneksije Holandije.

Egzil

Nakon što mu je Holandija oduzeta, austrijski car Franz II je Louisu ponudio egzil u Austriji tako da je ovaj od 1811. do 1813. živio u Grazu, pišući poeziju. Nakon bratova kraha u Rusiji, Louis je u pismu zamolio Napoleona da ga vrati na nizozemski tron, no ovaj je to rezolutno odbio. Nakon Napoleonova kraha, Louis je želio posjetiti Nizozemsku, no tadašnji kralj Willem I je odbio njegove zahtjeve. Posjet zemlji kojom je vladao odobrio mu je Willem II tek 1840. godine. Iako je putovao pod lažnim imenom, ljudi su saznali da je u posjetu Nizozemskoj što je dovelo do toga da mu se ispod hotelskog prozora okupila presretna rulja. Louis je, prema navodima, bio izrazuto dirnut tim događajem.

Nakon smrti Josepha Bonapartea 1844. godine, bonapartisti su Louisa vidjeli kao legitimnog pretendenta na francuski tron, no on sam se nije nimalo potrudio kako bi ostvario te pretenzije. S druge strane, Louisov jedini preživjeli sin, kasniji car Napoleon III, u to je vrijeme bio zatvoren u Francuskoj zbog pokušaja organiziranja bonapartističkog puča.

Louis Bonaparte je umro u Livornu 25. lipnja 1846. godine, a pokopan je u mjestu Saint-Leu-la-Forêt.

Obitelj

Roditelji

Ime	Slika	Datum rođenja	Datum smrti
Carlo Buonaparte		27. ožujka 1746.	24. veljače 1785.
Maria Letizia Ramolino		24. kolovoza 1750.	2. veljače 1836.

Supruga

Ime	Slika	Datum rođenja	Datum smrti
Hortense de Beauharnais		10. travnja 1783.	5. listopada 1837.

Djeca

Ime	Slika	Datum rođenja	Datum smrti
Napoléon Charles Bonaparte		10. listopada 1802.	5. svibnja 1807.
Napoléon Louis Bonaparte		11. listopada 1804.	17. ožujka 1831.
Louis-Napoléon Bonaparte		20. travnja 1808.	9. siječnja 1873.

Reference

Louis Bonaparte Dinastija Bonaparte Rođen/a: 2. rujna 1778. Umro/la: 25. srpnja 1846.
Kraljevske titule
Nova titula	Kralj Holandije 5. lipnja 1806. – 1. srpnja 1810.	Slijedi: Lodewijk II
Pretendirane titule
Prethodi: Joseph I	— TITULARNI — Car Francuza Kralj Italije 28. srpnja 1844. – 25. srpnja 1846.	Slijedi: Napoléon III
	— TITULARNI — Pretendent na francusko prijestolje 28. srpnja 1844. – 25. srpnja 1846.

Louis Bonaparte na Wikimedijinoj ostavi