Logor (od njemačkog: lager[1]) ) ili tabor (od mađarskog tábor, od tatarsko-turskog tabur=logor, batoljon[2]) je prostor namjenjen za smještaj i privremeni boravak većeg broja ljudi.

Logor
lager
Izgled logora štaba njemačkog Bundeswehra
Izgled logora štaba njemačkog Bundeswehra

Britanci, Angloamerikanci i brojni drugi narodi umjesto tih riječi koriste termin - kamp.

KarakteristikeUredi

Logor je prostor sa privremenim (šatori, barake i slično) ili stalnim građevinama uređen za boravak ljudi izvan naselja.[2] Logore grade i koriste razne društvene grupe i organizacije, od vojske, policije, istraživača, alpinista do izviđača.[3]

HistorijaUredi

Prve logore vjerojatno su gradili i koristili nomadski stočari još za neolita.

Vojni logorUredi

Logore su gradile i koristile već i antičke vojske, najčešće u formi kruga, sa zaštitnim bedemom od zemlje ili opkopom. Najčešće se podizao na brežuljcima ili pored rijeke, zbog pitke vode i bolje zaštite.[2]

Rimska vojska podizala je svoje logore jako organizirano. Legionari su svoje logore (kastrume) podizani po strogo utvrđenim pravilima u kojima je svaki dio legije imao svoje mjesto. Rimljanima su logori na zauzetim teritorijima bili baza za širenje svog utjecaja i romanizaciju stanovništva, mnogi od tih logora su vremenom izrasli u gradove.[4]

Bizantska vojska je sve do 6. vijeka slijedila tradiciju podizanja logora u svojim kampanjama ali je počela napuštati zbog sve dominantije uloge konjice. Ona je omogućila postavljanje udaljenih predstraža koje su smanjile mogućnost iznenađenja.[4]

Germani su svoje logore okruživali kolima, tu metodu su Česi usavršili u husitskim ratovima u 15. vijeku.[2] A koristili su je i američki kolonisti skoro do 20. vijeka.

Pojavom artiljerijskih oruđa logori su postali složeniji, a štitili su se nasipima i utvrdama.[2] Radi sigurnosti pješadija je smještana sprijeda, a nakon nje artiljerija šator komandanta pa tek onda konjica. Takvi logori su postali važni u borbenom rasporedu stajaćih vojski, a podizali su se na glavnim prometnim pravcima duž granica.[2] Krajem 18. i tokom 19. vijeka postepeno se napustio sistem stalnih utvrđenih logora, jer ih je bilo lako obići ili blokirati.[2]

Pojavom novih motoriziranih vrsta oružja, te stapanjem fronta i pozadine, utvrđeni logori su potkraj 19. vijeka potpuno nestali kao elementi obrane. Od tad koriste samo za potrebe uvježbavanja, koncentracije snaga ondje gdje nema drugih smještajnih objekata, te za smještaj rezervnih snaga u dubokoj pozadini.[2]

Izbjeglički logoriUredi

Glavni članak: Izbjeglički logor

Su mjesta za smještaj izbjeglica i prognanika, iz zona ratovanja, ili krajeva pogođenih velikim katastrofama (potresi, poplave). Oni se formiraju radi hitnog i privremenog zbrinjavanja, i pružanja organizirane humanitarne pomoći. Veliki valovi izbjeglica i prognanika nakon Drugog svjetskog rata, nametnuli su potrebu reguliranja njihova statusa (Ženevska konvencija o izbjeglicama iz 1951.) Tako da su oni danas pod paskom zemlje u kojoj se nalaze i Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbeglice.[4]

Zarobljenički logoriUredi

Glavni članak: Zarobljenički logor

Su ograđena mjesta sa stražom u koja se smještaju ratni zarobljenici. Osnovni uvjeti smještaja i prava ratnih zarobljenika regulirani su međunarodnim ratnim pravom, Haškom (1907.) i Ženevskim konvencijama (1949).[4]

Koncentracioni logoriUredi

Glavni članak: Koncentracioni logor

Su podvrsta zarobljeničkih logora, namjenjeni za zatvaranje velikog broja civilnog stanovništva radi njihovih nacionalnih, etničkih, vjerskih, rasnih, političkih, socijalnih i drugih uvjerenja.[3]

IzvoriUredi

  1. "Lager" (njemački). Duden. https://www.duden.de/rechtschreibung/Lager. Pristupljeno 11. 04. 2021. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 "Tabor" (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMK. https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60121. Pristupljeno 11. 04. 2021. 
  3. 3,0 3,1 "Logor" (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMK. https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36998. Pristupljeno 11. 04. 2021. 
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 "Logor" (hrvatski). Proleksis enciklopedija. https://proleksis.lzmk.hr/34954/. Pristupljeno 11. 04. 2021. 

Vanjske vezeUredi