Otvori glavni meni
Ljubomir Ljubo Truta
Ljubo Truta.jpg
Datum rođenja 22. XII. 1915.
Mesto rođenja Zlarin, kod Šibenika
 Austro-Ugarska
Datum smrti 2. VI. 1991., (76. god.)
Mesto smrti Split
 Jugoslavija
Profesija vojno lice
Učešće u ratovima Narodnooslobodilačka borba
Narodni heroj od 27.XI. 1953.

Ljubomir Ljubo Truta (Zlarin, kod Šibenika, 22. XII. 1915.Split, 2. VI. 1991.), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, admiral Jugoslavenske ratne mornarice i narodni heroj Jugoslavije.

Sadržaj/Садржај

BiografijaUredi / Уреди

Rođen je 22. XII. 1915. godine u Zlarinu kod Šibenika, u radničkoj porodici. Rano je ostao bez oca, pa je sam morao da izdržava sebe i majku. Nakon završetka gimnazije u Šibeniku, upsao se na Pravni fakultet u Zagrebu. Pošto nije bio materijalno osiguran, nije mogao redovno da studira. Zaposlio se kao poštanski činovnik u Preku na otoku Ugljanu, a poslje odsluženja vojnog roka u Šibeniku.

Narodnooslobodilačka borbaUredi / Уреди

Poslje kapitulacije Jugoslavije 1941, radio je s grupom simpatizera KPJ na Pošti u Šibeniku i na prikupljanju materijalnih sredstava za partizane, i na uništavanju okupatorskih pismenih pošiljki. Bio je rukovodilac Gradskog odbora Crvene pomoći. U V. mjesecu 1942. godine stupio je u novoosnovani Sjevernodalmatinski partizanski odred. Ubrzo je postao komandir čete i istakao se u borbama koje je odred vodio u Bukovici, a posebno u zauzimanju OklajaPromine 28. VI.. Kada se poslje talijanske srpanjske ofanzive u sjevernoj Dalmaciji odred povukao u južnu Liku, Ljubo je tamo bio teško ranjen. Posle ozdravljenja, bio je postavljen za operativnog oficira odreda, a početkom X. mj. 1942. za operativnog oficira novoosnovane Druge dalmatinske brigade. Tada je primljen u KPJ. Sudjelovao je u borbama za zauzimanje Kijeva (kod Vrlike), 27. XI., kod Livna i Duvna. u prvoj polovini XII. mjeseca, i oko Kupresa, krajem istog mjeseca.

Kada je, početkom II. mj. 1943. godine, formirana Peta dalmatinska brigada, Ljubo je bio postavljen za komandanta bataljona. U vrijeme Četvrte neprijateljske ofanzive, njegov bataljon se istakao u mnogim borbama, a posebno u prenošenju ranjenika i bolesnika preko planine Prenj. Tada je brigada bila zahvaćena epidemijom tifusa. Od te bolesti nije bio pošteđen ni Ljubo. Brigada je rasformirana 12. IV. 1943, a njenim borcima popunjene su ostale dalmatinske brigade. Poslje ozdravljenja, postao je zamenik komandanta bataljona u Trećoj dalmatinskoj brigadi, a posle prelaska Sutjeske, početkom VI. mj., bio je dodjeljen štabu Druge dalmatinske brigade. Početkom VIII. mj. 1943. godine, bio je postavljen je za komandanta bataljona u Prvoj dalmatinskoj brigadi. S brigadom prešao je iz istočne Bosne u Dalmaciju, i od 10. IX. sudjelovao u teškim borbama kod Klisa protiv jedinica Sedme SS divizije „Princ Eugen“. Sa brigadom se istakao u borbama kod Imotskog, Posušja i na Pelješcu, u XI. mj. iste godine. Krajem godine, bio je postavljen za načelnika Štaba Prve dalmatinske brigade. Sudjelovao je u desantnim akcijama brigade u prvoj polovini 1944. godine s oslobođenog Visa na otoke Hvar, Korčulu i Šoltu i na poluotok Pelješac.

Srpnja 1944. godine bio je postavljen za komandanta svoje Šibenske, Osme dalmatinske brigade 20. divizije. Uspješno je komandirao brigadom u borbama za konačno oslobođenje Dalmacije, posebno Sinja, 25. X. U XI. mj. je postao komandant Devete divizije, i s njom sudjelovao u borbama za oslobođenje Knina (kada je divizija, s komandantom Trutom, pohvaljena od Vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita), zatim Širokog Brijega i Mostara. Deveta divizija je, pod komandom Ljube Trute, oslobodila južni dio Like, otoke Pag, Rab, Cres i Lošinj. On je organizirao desant svojih brigada s otoka Cresa u Istru, poslje čega je divizija sudjelovala u oslobođenju Opatije, Lovrana i Raše. Sudjelovao je i u oslobođenju Trsta. Za uspješno izvršene zadatke u završnim operacijama, divizija je, s komandantom Trutom, ponovo bila pohvaljena od Vrhovnog komandanta.

Posljeratna karijeraUredi / Уреди

U srpnju 1946. godine, Truta je bio postavljen na dužnost načelnika Operativnog odeljenja Komande JRM. Godinu kasnije otišao je na vojno školovanje u Sovjetski Savez (Viša vojno-pomorska akademija). Poslje toga se nalazio na raznim dužnostima u JRM, a posljednja je bila komandant vojno-pomorske oblasti, u činu admirala. Umirovljen je 1975. godine. Poslje toga je bio predsjednik Meduopćinskog odbora SUBNOR-a za Dalmaciju.

Umro je 2. VI. 1991. godine u Splitu.

OdlikovanjaUredi / Уреди

IzvoriUredi / Уреди

  • Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Sedma sila“, Beograd 1957. godina.
  • "Narodni heroji Jugoslavije", Ljubljana - Beograd - Titograd: Partiznaska knjiga - Narodna knjiga - Pobjeda, 1982.