Ljubiša Veličković

Ljubiša Veličković (Crljenac, 1. 3. 1946 - Pančevo, 1. 6. 1999), vojni pilot, general-major Jugoslavenske narodne armije i kasnije general-pukovnik Vojske Jugoslavije.

Ljubiša Veličković
Biografski podatci
Datum rođenja (1946-03-01)1. 3. 1946.
Mjesto rođenja Crljenac, FNR Jugoslavija
Datum smrti 1. 6. 1999. (dob: 53)
Mjesto smrti Pančevo, SR Jugoslavija
Nacionalnost Srbin
Supruga Marijana Veličković
Vojna karijera
Godine u službi 1966 - 1992 (JNA)
1992 - 1999 (VJ)
Čin General-major (JNA)
General-pukovnik (VJ)
Ratovi Ratovi u bivšoj Jugoslaviji
Važnije bitke NATO bombardovanje SRJ
Vojska Jugoslavenska narodna armija
Vojska Jugoslavije
Rod vojske Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo
Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana Vojske Jugoslavije
Jedinice 204. lovački avijacijski puk (JNA)
Zapovijedao 204. lovački avijacijski puk (JNA)

Biografija uredi

General-pukovnik Ljubiša Veličković je rođen 1. 3. 1946 u selu Crljenac, blizu Požarevca. Po završetku osnovne škole upisao je Vazduhoplovnu opću srednju vojna školu "Maršal Tito" u Mostaru, koju je završio 1963 godine. Nakon toga je upisao Vazduhoplovnu vojnu akademiju RV i PVO u Zadru. Tu se obučavao na klipnom avionu 522 i na avionima američke proizvodnje F-84 Thunderjet u F-86 Sabre. Vazduhoplovnu vojnu akademiju RV i PVO je završio 1966 godine. Nakon nekoliko godina službe i vrlo uspešnog obavljanja dužnosti pilota, nastavnika letenja i komandira eskadrile, general-pukovnik Veličković je otišao na školovanje u Komandnoštabnu akademiju RV i PVO u Beogradu. Kao jedan od boljih pilota, general-pukovnik Veličković je upućen na preobuku na MiG-21, tada jedan od najboljih supersoničnih lovaca na svetu. Skoro sve vrijeme u službi Jugoslavenske narodne armije (JNA) je proveo na vojnom Aerodromu Batajnica u 204. lovačkom avijacijskom puku (LAP). Na Batajnici je napredovao sve do čina generala-pukovnika i načelnika štaba 204. LAP-a, dok je zapovjednik bio general Ljuba Bajić. Po odlasku generala Bajića na drugu dužnost, general-pukovnik Veličković je preuzeo komandu nad navedenim pukom u činu pukovnika. Krajem osamdesetih godina, pred raspad zemlje tj. SFR Jugoslavije, u dva navrata je duže vreme službeno boravio u SSSR-u. Prvi put je kao jedan od najsposobmijih vazduhoplovnih oficira bio komandant grupe od tridesetak pilota koji su se u Centralnoj Aziji, u Kazahstanu, obučavali na letenju MIG-29. Na obucu u SSSR-u proveo je oko godinu dana. Kratko vreme nakon toga je ponovo otišao u SSSR, u Moskvu, u Generalštabnu vojnu akademiju "K. E. Vorošilov". Generalštabna vojna akademija "K. E. Vorošilov" je u to vreme bila jedna od najprestižnijih akedmija u svetu. General-pukovnik Veličković je na školovanju u Moskvi proveo dve godine. Po povratku iz SSSR-a bio je na raznim dužnostima: načelnik inspekcije borbene gotovosti u komandi RV i PVO, načelnik Savezne uprave za kontrolu letenja (SUKL), komandant 3. Korpusa RV i PVO u Nišu, od 1991 do 1992, da bi se nakon rasformiranja niškog korpusa RV i PVO, sredinom 1992, ponovo vratio u Beograd na nove dužnosti.[1][2]

Nakon ratnih operacija tokom ratova u sada već bivšoj Jugoslaviji, a po odlasku generala Božidara Stevanovića u penziju, general-pukovnik Veličković je preuzeo i obavljao dužnost komandanta RV i PVO Vojske Jugoslavije. Na toj dužnosti mu je dodijeljen dobija čin general–potpukovnika, a potom i general-pukovnika. Ubrzo je postao zamenik saveznog ministra za odbranu, a za vreme NATO bombardovanja SR Jugoslavije obavljao je dužnost pomoćnik načelnika Štaba Vrhovne komande Vojske Jugoslavije za RV i PVO. 1. 6. 1999 godine, prilikom obilaska raketnih baterija PVO-e na terenu Pančeva, jednim od projektila smrtno je pogođen i general-pukovnik Ljubiša Veličković. General-pukovnik Ljubiša Veličković je sahranjen 3. 6. 1999 godine na groblju u svom rodnom selu. General-pukovnik Veličković je tokom karijere bio više puta odlikovan visokim vojnim odlikovanjima i dva puta vanredno unapređen u viši čin. Nosilac je Zlatnog letačkog znaka i zvanja instruktor letenja.[1][3]

Krajem 1960-tih oženio se sa Marijanom Jaklić sa kojom je imao kćeri Angelinu i Radu.[1]

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Miloš Lazić, Odlazak junaka, Zbogom, naš generale, www.politika.rs
  2. Artur Demek (5. 11. 1998). Generali. Magazin Nin. Preuzeto 18. 11. 2014
  3. (engl.) Phil Davison (2. 6. 1999). Nato kills top Serb officer in air raid. The Independent. Preuzeto 18. 11. 2014