Ljubavi jedne plavuše
Ljubavi jedne plavuše (češ. Lásky jedné plavovlásky) je čehoslovačka crno-bijela filmska komedija iz 1965. godine koju je režirao Miloš Forman, koja se smatra jednim od najznačajnijih ostvarenja pokreta poznatog kao čehoslovački novi val.
| Lásky jedné plavovlásky | |
|---|---|
| Režija | Miloš Forman |
| Producent | Doro Vlado Hreljanović Rudolf Hájek |
| Scenario | Miloš Forman Jaroslav Papoušek |
| Uloge | Hana Brejchová Vladimír Pucholt Vladimír Menšík |
| Muzika | Evžen Illín |
| Datum(i) premijere | 11. 1965
|
| Trajanje | 90 min. |
| Zemlja |  Čehoslovačka |
| Jezik | češki |
Radnja uredi
Andula je mlada djevojka koja živi u malenom češkom gradiću i zaposlena je u jednoj socijalističkoj tvornici. Sredina u kojoj obitava pati od kroničnog nedostatka muške populacije. Željna ljubavi, ona su upušta u avanture s oženjenim lovcem i lokalnim mladićem.
Kada u gradiću biva organizirana plesna zabava na koju su pozvane djevojke iz tvornice i vojni rezervisti, Andula upoznaje zgodnog praškog klavirista Mildu. Uvjerena da je pronašla ljubav svog života, ona odlazi u Prag posjetiti Mildu u njegovom domu. Međutim, očekuje je neugodno iskustvo upoznavanja njegovih roditelja.
Glumci uredi
- Hana Brejchová kao Andula
- Vladimír Pucholt kao Milda
- Vladimír Mensík kao Vacovský
- Ivan Kheil kao Manas
- Jirí Hrubý kao Burda
- Milada Jezková kao Mildina majka
- Josef Sebánek kao Mildin otac
- Josef Kolb kao Pokorný
- Marie Salacová kao Marie
- Jana Novaková kao Jana
Reakcije uredi
Kritike uredi
Izvrsna preporuka za ljubitelje Formanovih kasnijih ostvarenja, Ljubavi jedne plavuše suptilan je, otkačen i na svoj način bolan film.
– Simon Abrams
U ovoj jednostavnoj, ali smislenoj priči, uhvačene su istinske i bezvremenske ljudske emocije.
– Dennis Schwartz[1]
Čehoslovačka Socijalistička Republika, tvornica, plesna dvorana, kuhinja i spavaća soba snimani su u dokumentarno-sivim nijansama i napučeni su bezizraznim i jednostavnim ljudima. Film oslikava jaz između starije generacije i praške mladosti u prepunim diskotekama. Pravi zatvor ovdje nije industrijsko postrojenje, već kućanstvo srednje klase, gdje junakinja nailazi na tvrdoglave i konzervativne roditelje.
– Fernando F. Croce[2]
Nagrade i nominacije uredi
- Nominiran za Oscara za najbolji strani film[4] i Zlatni globus za najbolji film na stranom jeziku 1967. godine.
- Nominiran za nagradu Zlatni lav na Venecijanskom filmskom festivalu 1965. godine.
- Dobitnik danske nagrade Bodil za najbolji europski film.
- Dobitnik finske nagrade Jussi za najboljeg stranog redatelja.
Izvori uredi
- ↑ Dennis Schwartz: "Ozus' World Movie Reviews", 3. kolovoza 2002. Arhivirano 2011-01-02 na Wayback Machine-u Preuzeto 7. veljače 2012.
- ↑ CinePassion Review", 19. lipnja 2010. Preuzeto 7. veljače 2012.
- ↑ „The 100 Best Films Of World Cinema”. Empire. Arhivirano iz originala na datum 2015-07-22. Pristupljeno 2015-07-17.
- ↑ „The 39th Academy Awards (1967) Nominees and Winners”. oscars.org. Pristupljeno 9. studenog 2011.