Otvori glavni meni

Ljekovite biljke (u literaturi se može sresti i pojam medicinske biljke) se koriste u služebnoj ili narodnoj medicini za liječenje bolesti ili očuvanje zdravlja ljudi. Danas se koristi oko 10 000 vrsta biljaka i posvećuje im se velika pažnja upravo u cilju pronalaženja boljih lijekova koji bi po organizam čovjeka bili što je moguće manje štetni.

Znanost koja se bavi izučavanjem ljekovitog bilja, odnosno drogama biološkog porijekla naziva se farmakognozija.

PovijestUredi

Povijest upotrebe biljaka u liječenju tijesno je povezana sa poviješću i razvojem ljudskog društva. Najstariji pisani dokumenti potječu iz Kine 3000 godina prije nove ere kada se znalo za više od stotinu ljekovitih biljaka među kojima se neke i danas koriste, kao npr. reum i cimet. Još su stari Slaveni znali za ljekovito djelovanje biljaka pa se to iskustvo prenosilo kroz narodno pamćenje sve do danas. Jedna od najpoznatijih biljaka, kojoj su osim ljekovitih pripisivana i sveta obilježja, bila je bosiljak. Godina 1806. obilježena je zaslugom njemačkog ljekarnika Friedricha Wilhelma Sertürnera, koji je prvi izolirao morfin iz opijuma, kao početak stručne farmakognozije.

DjelovanjeUredi

Prema farmakološkom djelovanju ljekovite biljke je moguće podijeliti u dvije grupe:

  1. ljekovite biljke blagog djelovanja, kojima pripada veliki broj biljka koje su u širokoj i skoro svakodnevnoj upotrebi kakve su primjerice kamilica, lipa, šipak i dr.
  2. ljekovite biljke jakog djelovanja, toksične vrste od kojih se proizvode vrlo jaki otrovi kao npr. morfin, heroin, atropin i dr. i čija je upotreba i rukovanje (skladištelje, izrada preparata i davanje bolesnicima) propisana zakonom o otrovnom bilju.

Prema načinu djelovanja na ljudski organizam najčešće se svrstavaju u nekoliko grupa:

  1. biljke koje djeluju na rad srca i krvotoka;
  2. biljke koje djeluju nadražujuće na živčani sustav;
  3. biljke koje umirujuće djeluju na živčani sustav;
  4. biljke za ublažavanje bolova;
  5. biljke koje reguliraju rad probavnog sustava;
  6. biljke koje olakšavaju iskašljavanje;
  7. biljke koje ubrzavaju zarastanje rana.

SmjerniceUredi

Da bi sadržaj ljekovitih supstanci u biljci bio najveći, neophodno je pridržavatri se nekih osnovnih smjernica koje važe za najveći broj biljaka:

  • cvijet se bere čim biljka počne cvjetati, pri čemu ne treba sačekati da se otvori
  • list se bere pred cvjetanje
  • lisni pupoljak bere se neotvoren u rano proljeće
  • cijeli nadzemni dio biljke bere se u vrijeme cvjetanja biljke
  • plod se sakuplja prije nego što potpuno sazrije
  • sjemenke se beru potpuno zrele
  • podzemni organi (rizom, korijen, krtole, lukovice) vade se u jesen ili proljeće, a veoma rijetko u doba cvjetanja biljke

Sakupljanje biljaka treba obavljati po lijepom i sunčanom vremenu. Po završenom branju se odbacuju svi oni dijelovi biljke koji se ne koriste. Tijekom sušenja biljke se ne izlažu direktno suncu ili visokoj temperaturi već se sušenje obavlja u zasjenčenim mjestima. Materijal je potrebno češće prevrtati. Najbolje je sušenje obavljati u posebnim sušarama u kojima su optimalne temperature do 40 °C.

Upotreba biljaka u domaćim uvjetima odnosi se na upotrebu samo tzv. ljekovitih biljaka blagog djelovanja kao što su kamilica, lipa i dr, dok je rad sa ljekovitim biljkama jakog farmakološkog djelovanja dopušten samo stručnim osobama i pod posebnim uvjetima koji su propisani Zakonom o otrovnom bilju.

U domaćim ujvetima od ljekovitog bilja mogu se pripremati različiti ekstrakti:

Opća pravila koja treba poštovatiUredi

  • nikada ne treba odjednom uzimati veće količine ljekovitog bilja jer tada može više štetiti nego koristiti;
  • pri prvom uzimanju određene biljke treba početi s malom količinom da bi se ispitala alergijska reakcija organizma;
  • radi izbjegavanja efekta navikavanja treba s vremena na vrijeme izvršiti zamjenu pojedinih komponenti biljnih mješavina; najsigurnije je da promjenu recepture izvrši farmaceut;
  • izradu složenijih biljnih preparata, pogotovo onih koji sadrže toksične biljke, treba ostaviti stručnjacima;
  • čajeve ne zaslađivati, a ako je to baš neophodno onda koristiti med ili javorov sirup; med se stavlja samo u prohlađen čaj (40 - 45° C) jer se na višoj temperaturi razgrađuje tako da ostanu samo šećeri;
  • kod izbora biljaka ne treba eksperimentirati već treba koristiti ono ljekovito bilje koje dokazano odgovara datoj bolesti;
  • temperatura vode kojom se prelijeva biljka bogata vitaminom C (npr. šipak) ne bi smjela prijeći 50° C jer se na višoj temperaturi ovaj vitamin razgrađuje.