Livonski rat

Livonski rat kog Šveđani zovu Livländska kriget (1558. -1583), dugogodišnji vojni sukob, u kojom se Carska Rusija bezuspješno borila protiv koalicije sastavljene od Kraljevine Poljske, Velike kneževine Litvanije i Kraljevine Švedske za kontrolu nad tadašnjom Velikom Livonijom, u kojoj su pored Livonije bile i Estonija, Kurlandija i otok Saaremaa (Oesel).[1]

Livonski rat
Segment Rusko-švedskih ratova
LIVONIAE NOVA DESCRIPTIO 1573-1578.jpg
Karta nekadašnje Livonije
Datum 1558. - 1583.
Lokacija Estonija, Livonija, Baltička Rusija
Ishod Pobjeda švedsko-dansko-poljsko-litvanske koalicije
Sukobljene strane
Rusija Rusko Carstvo Švedska Kraljevina Švedska
Danska Kraljevina Danska


Baltic coat of arms.svg Terra Mariana (Livonska konfederacija)
Grand Duchy of Lithuania banner.svg Velika kneževina Litvanija
Flag of the Kingdom of Poland.svg Kraljevina Poljska (kasnije) Herb Rzeczypospolitej Obojga Narodow.svg Poljsko-Litvanska Unija

U Velikoj Livoniji vladao je Red braće po maču, - Livonski red grana Teutonskog viteškog reda.[1]

Tok rataUredi

Ruski car Ivan IV Grozni koji je želio povećati izlaz na Baltičko more, iskoristio je slabost Livonskog viteškog reda i 1558. krenuo na invaziju Livonije. Njegova vojska je vrlo brzo zauzela Narvu i Dorpat (Tartu) i stala opsjedati Reval.[1]Livonski viteški red shvatio je da sam ne može zadržati ruski napad, pa je sam sebe raspustio - 1561., a svoj posjed Livoniju predao pod litavsku zaštitu, uz to su Kurlandiju dali Poljskoj, Estoniju - Švedskoj, a Saaremu Danskoj.[1]

Na taj način je Ivan IV Grozni koji je htio zadržati osvojene krajeve po Livoniji, morao zaratiti i sa Švedskom i Litvom.[1]

Rusi su u početnoj fazi rata bili uspješniji i 1563. zauzeli Polock, u litavskoj Belorusiji, a do 1566. i veći dio Litvanije sve do Vilniusa. Zbog tog je Velika kneževina Litvanija zatražila prekid neprijateljstava i ponudila mirovni sporazum, koji je ruski Zemski Sobor ("skupština") odbio. No kako se rat razbuktavao, stanje u Rusiji se pogoršavalo, jer je Rusija počev od 1560 prolazila kroz teške unutrašnje društvene i ekonomske potrese, dok je Litva jačala, ušavši 1569. u političku uniju s Poljskom, a nakon tog izabravši 1576. novog kralja Stefana Batoryja.[1]

Batory je pokrenuo niz kampanja protiv Rusije, preotivši im Polock - 1579., a 1582. poduzeo je opsadu Pskova. Nakon tog su te iste 1582. Carska Rusija i Velika kneževina Litvanija sklopile Mir u Jam-Zapoljskom.

Po tom sporazumu Rusija je morala vratiti sve litvanske teritorije, koje je prethodno zauzela i odreći se svih teritorijalnih pretenzija prema Livoniji. Nakon tog je Rusija 1583. sklopila i mirovni sporazum sa Kraljevinom Švedskom, na osnovu kojeg joj je morala prepustiti nekoliko svojih gradova u Finskom zaljevu svom jedinom izlazu na Baltičko more i odreći se teritorijalnih pretenzija prema Estoniji.[1]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Livonian War (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 30. 09. 2015. 

Vanjske vezeUredi