Livonska rimovana hronika

Livonska rimovana hronika[1] (njemački: Livländische Reimchronik) bio je ljetopis napisan na gornjonjemačkim jezicima od strane anonimnog pisca. Pokriva period od 1180. do 1343. i sadrži mnoge detalje o Livoniji — današnjoj Estoniji i Latviji.

Stara Hronika uredi

Rimovana hronika sastavljena je da bi ju čitali vitezovi križari Livonskog reda za vrijeme objeda. Njena primarna funkcija bila je nadahnjivanje vitezova i legitimiziranje baltičkih križarskih ratova. Kao takva, prožeta je elementima romantike i pretjerivanjem u svrhu drame. Međutim, A. Murray sumnja u to. On predlaže da su vitezovi tokom objeda čitali dijelove Biblije ili Božje riječi, kako bi 'dobili duhovnu kao i tjelesnu hranu'. Toga je u Hronici bilo malo. Također postoji činjenica da je Hronika pisana na gornjonjemačkom, a većina vitezova u Livoniji u to vrijeme govorilo je donjonjemački. To bi značilo da bi se svakako patili da razumiju pročitano. Murray tvrdi da je, zbog svog slikovitog izlaganja bitaka i fokusa na vojne pohode vjerojatnije služila kako bi se dopala mentalitetu onih koji bi volontirali za službu u Bratstvu mača ili Teutonskim vitezovima i kako bi ih potakla da se pridruže tim redovima.

Mlađa Hronika uredi

Drugu rimovanu hroniku, poznatu kao Mlađa livonska rimovana hronika, napisao je na donjonjemačkom Bartholomäus Hoeneke, kapelan gospodara Livonskog reda, pri kraju 1340-ih. Ta hronika pripovijeda da su Estonci pobili vlastito plemstvo i pozvali Livonski red u Estoniju, koji ih je zauzvrat pobio 1343. godine. Izvornik je izgubljen, ali su opstala prepričavanja u prozi.

Reference uredi

Izdanja uredi

  • Fragment einer Urkunde der ältesten livländischen Geschichte in Versen. Ed. Lib. Bergmann. Riga 1817
  • Livländische Reimchronik. Ed. Franz Pfeiffer. Stuttgart 1844 ([1]; Reprint: Amsterdam 1969)
  • Livländische Reimchronik. Mit Anmerkungen, Namenverzeichnis und Glossar. Ed. Leo Meyer. Paderborn 1876 (Reprint: Hildesheim 1963)
  • Atskaņu hronika. Transl. Valdis Bisenieks, ed. Ēvalds Mugurēvičs. Riga 1998
  • Liivimaa vanem riimkroonika. Transl. Urmas Eelmäe. Tallinn 2003

Sekundarna literatura uredi

  • Hartmut Kugler: Über die "Livländische Reimchronik" : Text, Gedächtnis und Topographie. In: Brüder-Grimm-Gesellschaft: Jahrbuch der Brüder-Grimm-Gesellschaft, svezak 2 (1992), str. 85–104.
  • Ditleb von Alnpeke, u: Allgemeines Schriftsteller- und Gelehrten-Lexikon der Provinzen Livland, Estland und Lettland, ed. J. F. v. Recke i C. E. Napiersky. svezak I: A-F, Mitau 1827, online.
  • Alan V. Murray: The structure, genre and intended audience of the Livonian Rhymed Chronicle. U: Crusade and conversion on the Baltic frontier, 1150-1500. ed. Alan V. Murray, Aldershot 2001, str. 235–251.